nedelja, 04. maj 2025.

Vesti iz kategorije ‘Vesti’

Kraljevo obeležilo 75.godina slobode

Objavljeno: 29.11.2019. | autor: KV Novosti -on line

Polaganjem venaca na „Spomenik oslobodiocima“ i prigodnim programom  danas je u Kraljevu obeležena 75-ta godišnjica  oslobođenja Kraljeva u II svetskom ratu.

Vence na „Spomenik oslobodiocima“,u ime grada Kraljeva, je  položio Vukman Rakočević,zamenik gradonačelnika u pratnji pomoćnika gradonačelnika Sretena Jovanovića i Marka Mtovića a delegaciju Raškog upravnog okruga je predvodio Nebojša Simović,načelnik Okruga.

Oslobođenju grada na Ibru novembra 1944 godine predhodila je velika bitka koja je, pored bitke za oslobađanje Beograda, bila je jedna od najmukotrpnijih i najdužih bitaka za oslobođenje u Srbiji.

Bitka za Kraljevo otpočela je  sukobom se jedinica 3. Srpske brigade NOVJ i 65. Korpusa Crvene armije  sa 7. SS divizijom Princ Eugen 16 novembra u selu Čukojevac. . 3. Srpska brigada  svakodnevno je dejstvovala u predelima sela Vitanovac, Šumarice, Borča i Ugljarevo, 6. Srpska brigada NOVJ u Dragosinjcima, a 4. crnogorska brigada NOVJ i jedinice Crvene armije na području Vrbe i ka Ćavi. . Na prostoru Kraljevo – Raška, u višednevnim borbama krajem novembra 1944. Vojnici Druge proleterske divizije odbile su sve pokušaje neprijatelja da se probiju ka Kraljevu. Odlučujuća bitka 3. Srpske brigade vođena je u Matarugama, Mataruškoj Banji i Progorelici, nakon koje je onemugućena nemačkoj vojsci bitna komunikacija Kraljevo – Raška.

U noći 28/29. novembra jedinice 4. crnogorske brigade, 1041. sovjetskog puka i jedinice i 3. i 6. srpske brigade NOVJ prešle su Ibar istočno i zapadno od grada, zauzevši delove grada oko porušenog mosta i otpočele su presudnu bitku za Kraljevo. Borbe su se odvijale prvo u prigradskim delovima, a potom i na samim gradskim ulicama.

  1. novembar 1944. Je ,za Kraljevo, bio prvi dan slobode. Narednog dana, 30. novembra, oslobodilačka vojska i civili odali su poštu streljanima oktobra 1941.

Program obeležavanja 75.-te godišnjice oslobođenja Kraljeva je  nastavljen Svečanom akademijom u Skupštini grada , na kojoj je  govorio dr.Milan Matijević.

Kao završna manifestacija kojom se obeležava ovaj jubilej  biće održana,večeras u 19 časova, u Narodnom muzeju Kraljeva promocija knjige  Miloša Timotijevića „Zlato četnika i partizana – dekonstrukcija jednog mita“ o kojoj će ,pored  autora , govoriti  urednik Borislav Čeliković i recezent knjige  dr Vladimir Dimitrijević.

Sećanje utemeljeno na istorijskim činjenicama je brana revizionizmu !

Objavljeno: 28.11.2019. | autor: KV Novosti -on line

Danas je , u Narodnom muzeju Kraljevo, povodom obeležavanja 29.novembra kao datuma kada je pre  75 godina Kraljevo oslobođeno u II svetskom ratu , priređena izložba „Jasenovac –  pravo na nezaborav“.Radi se o izložbi koja je januara 2018. bila postavljena u Palati Ujedinjenih nacija u Njujorku ,kao do tada najveća izložba svih vremena u ovom zdanju, sa brojnim eksponatima teškim čak 7 tona.U Kraljevu je danas ,predstavljen samo deo ekponata te izložbe koja je nastala kao plod višegodišnjeg truda i rada Međunarodne ekspertske grupe „GH-Stop revizionizmu“ koju predvodi  prof. dr Gideon Grajf, glavni istraživač Instituta za Holokaust „Šem olam“ u Izraelu.

Izložba u Kraljevu je organizovana zahvaljujući nesebičnoj pomoći Ministarstva spoljnih poslova Srbije  a na njenom otvaranju govorio je Fabijan Vendrih , član Međunarodne ekspertske grupe „GH-Stop revizionizmu“ i lični ,specijalni, izaslanik prof. dr Gideona Grajfa. On se zahvalio gradu Kraljevu što je prepozanta važnost ove teme i same izložbe koja doprinosi jačanju kulture sećanja dodavši: „Prilikom svog formalnog obrazovanja u Holandiji čuo sam za Aušvic a ne i za Jasenovac ,Aušvic Balkana .O tome sam čuo ,prvi put ,dolaskom u Srbiju da bih , kasnije ,saznao više ,  pa i od samog profesora Grajfa koji je u svojoj obimnoj multidisciplinarnoj studiji  „Jasenovac – Aušvic Balkana – Ustaška imperija okrutnosti“ baveći se na čak 750 strana, poređenjem ova dva logora iz II svetskog rata ,kao ekspert za genocid ,naveo čak 57 modela ubijanja u Jasenovcu. Logorom su  upravljale ustaše, hrvatska, fašistička organizacija koja je bila verni saveznik nemačkih nacista i Nemačke tokom čitavog II svetskog rata. Zato je profesor Grajf osetio potrebu da ,ovom knjigom, izgradi čvrsti srpsko – jevrejski zid pamćenja koji treba da bude snažna brana neumesnim i neutemeljenim pokušajima revizionizma kao svojevrnog prekrajanja istorije. Svedoci smo raznih modela  revizionističkih tendencija, pa tako i veličanja ustaštva na raznim mestima i skupovima poput ,recimo, onog u Blajburgu koji je , danas , najveće okupljanje neonacista u Evropi.“

Posebnu pažnju brojnih posetilaca na izložbi u Kraljevu privukla su potresna svedočanstva dvoje preživleih logoraša iz Jasenovca i Jastrebarskog , ustaškog logora za decu čiji su rodutelji već bli žrtve njihovog terora širom Hrvatske i drugih okupiranih teritorija.

Kraljevčanima su se obratili Jelena Buhač Radojčić i Gojko Rončević Mraović iznevši svoja svedočenja o tim stratištima gde su bili, kao deca uzrasta od 6 do 8 godina.Pored potresnih svedočenja o stradanjima njihovih kompletnih porodica i rodbine oboje su , na kraju svojih izlaganja , uz zahvalnost za organizovanje izložbe i u sedištu Ujedinjenih nacija i danas u Kraljevu ,zahvalili   prof. dr Gideonu Frajfu za njegovu knjigu ,poželevši mu skori oporavak i izlazak iz bolnice u Izraelu , zbog čega se,danas,nije pojavio  u Kraljevu .I oni su naglasili značaj svih aktivnosti koje doprinose snaženju kulture sećanja kao  brane revizionizmu i povampirenju fašističkih ideologija.

Posle otvaranja izložbe u Narodnom muzeju Kraljeva predstavljena je  knjiga „Strašno i sramno“ generala Milisava Sekulića , u kojoj su sabrana svedočanstva preživelih iz logora na teritoriji bivše Jugoslavije u Drugom svetskom ratu. Pored ove izložbe Kraljevo će  svoj Dan oslobođenja ,29.novembar ,sutra obeležiti i drugim manifestacijama: polaganjem venaca na Spomenik oslobodiocima Kraljeva , Svečanom akademijom u Skupštini grada , na kojoj će govoriti istoričar prof. dr Predrag Marković  i promocijom knjige  Miloša Timotijevića „Zlato četnika i partizana – dekonstrukcija jednog mita“ o kojoj će ,pored  autora , u Narodnom muzeju Kraljeva , sutra u 19 časova ,govoriti  urednik Borislav Čeliković i recezent knjige  dr Vladimir Dimitrijević.

Kad „zaškripi“ u komunikaciji „zaškripi“ i sa unapređenjem kvaliteta životne sredine !

Objavljeno: 25.11.2019. | autor: KV Novosti -on line

Kraljevo je ,danas , bilo domaćin treće , završne , zajedničke edukativne radionice koju je , za predstavnike javne uprave grada ,civilnog društva i lokalnih medija organizovalo udruženje građana „Kraljevački razvojni cnetar“ kao deo aktivnosti projekta „Komunikacije su osnove aktivizma“.

Sa današnje zajedničke edukativne radionice u Kraljevu

Ovaj projekat je realizovanu u partnerstvu sa opštinama Vrnjačka Banja ,Raška i gradom Kraljevo a uz podršku Ministarstva zaštite životne sredine. U fokusu današnje  , zajedničke edukativne radionice , kao i na dve predhodno održane u Vnjačkoj Banji i Raški , bile su komunikacije između delova  unutrašnjih organizacionih jedinca javnih uprava lokalnih samouprava zaduženih za zaštitu životne sredine sa civilnim sektorom i lokalnim medijima.

Jedan od ciljeva projekta je bio da se afirmiše potreba građenja , i primene,  metoda dijaloga kao dominatnog modela komunikacije sa civlnim društvom i medijima u ovoj oblasti . Jer, javna uprava , civlno društvo i loklani mediji u ovim lokalnim samoupravama najčešče ne primenjuju dijalog kao model komunikacije u oblasti zaštite životne sredine.

Izostajanje dokumenata koji  , na strateškom i operativnom nivou ,uređuju oblast komunikacije lokalnih samouprava sa zainteresovanim javnostima zajednički je imenitelj za ove tri lokalne samouprave bez obzira na njihovu veličinu. Zato je ,delom, i opravdano što  delovi javne uprave u ovim lokalnim samoupravam koji se bave zaštitom životne sredine najčešće  koriste infromacijski model komunikacije sa zainteresovanim javnostima pa  ,dakle ,i sa civilnim sektorom i lokalnim medijima.

I na današnjoj trećoj , završnoj ,zajedničkoj edukativnoj radionici podržan je  model međusektorskog dijaloga primenjen u delu aktivnosti projekta „ Komunikacije su osnove aktivizma“. Sama činjenica , da o pitanjima iz oblasti zaštite životne sredine , po prvi put na ovom nivou , zajedno , raspravljanu javna uprava , civilni sektor i mediji bila je više nego insprirativna za otvoreni dijalog i razmenu mišljenja. Iako je pokrenuto više tema najviše pažnje privukla je rasprava o postupanju aktera iz sektora javne uprave ,civilnog društva i medija u Kraljevu u situacijama kada se beleže povećane koncentracije PM 10 čestica u vazduhu što i ne predstavlja izneneđenje. Kraljevo pripada grupi malobrojnih lokalnih samouprava u Srbiji u  kojima se vrši konstantni monitoring kvaliteta vazduha pa se i raspolaže zabrinjavajućim  podatcima o (ne)kvalitetu vazduha koga kraljevčani udišu.To je,na izvestan način,potvrdila i Ljiljana Šarenac  načelnica Odseka zazaštitu životne sredine u gradskoj upravi koja je prisutne obavestila i o nedavno dobijemom nalogu od strane Ministarstva zaštite životne sredine koje je ,ovom organu javne uprave grada Kraljeva, naložilo da u roku od 30 dana predloži Operativni plan mera za postupanje u uslovima povećane koncentracije štetnih materija u vazduhu. Današnja rasprava je samo potvrdila premisu iznetu u uvodnim predavanjima da su  komunikacije među ključnim akterima u ovoj oblasti, neuređene što je i razumljivo jer , kako smo već rekli ,nema ni strategije ni operetivnih planova za komunikacije koje su  važna  aktivnost menadžmenta  svake lokalne samouprave pa i grada Kraljeva.

Prisutni predstavnici udruženja građana su ,danas, u Kraljevu, jednoglasno  podržali predlog „Kraljevačkog razvojnog centra“ da se zatraži , od grada Kraljeva kao lokalne samouprave , organizovanje javne rasprave o Predlogu budžeta grada  za 2020 godinu sa fokusom na   budžetske  programe 6 – Zaštita životne sredine i 15 – Energetska efikasnost a na koje bi bili pozvani predstavnici udruženja građana aktivnih u ovim oblastima , naučnih i obrazovnih institucija u gradu Kraljevu i , naravno , lokalnih medija.

Šumarska škola u Kraljevu obeležava jubilej obrazovanja u šumarstvu Srbije

Objavljeno: 21.11.2019. | autor: KV Novosti -on line

Nizom manifestacija , započetih u ovoj nedelji , Šumarska škola iz Kraljeva je otpočela obeležavanje velikog jubileja- 120 godina obrazovanja u šumarstvu u Srbiji.

Serija predavanja nazvana „Sećanja kroz tri veka (1899. – 2019)“ započela je ,u utorak 19.novembra, u čitaonici Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“ predavanjem „Razvoj šumarstva u Srbiji i značaj obrazovanja kadrova“ na kome su , pored Zorana Nikolića, direktora škole učesstvovali i nekadašnji učenici ,đaci  prve generacije koji su se školovali u Kraljevu školske 1960/61. Do kraja godine biće održana još tri predavanja iz ovog serijala a sinoć je u Narodnom muzeju Kraljevo otvorena i izložba „Sećanje kroz tri veka“ na kojoj su prikazani eksponati, sheme , skice , planovi i trofeji , kao i drugi predmeti od značaja za obrazovanje u šumarstvu tokom 120 godina .Početak obuka kadrova za šumarstvo u Srbiji vezuje se za 1853 godinu kada je Aleksa Stojaković organizovao kurs za stručno osposobljavanje čuvara šuma stragarskih barutana .

Te godine je počela sa radom i prva ,dvogodišnja, Zemljodelska škola u Topčideru gde se učilo i o šumarstvu .Od 1872 godine do 1881 godine radila je trogodišnja Zemljodelska škola u Požarevcu koja je školovala i upravitelje šuma .Srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje  u Srbiji prošlo je kroz nekoliko faza a zabeležen je i prekid od 1930 do 1945 godine u organizovanju srednjoškolskog obrazovanja kadrova za šumarstvo .Rešenjem Ministarstva šumarstva Srbije iz avgusta 1946. god. osnivaju se niža ,jednogodišnja i srednja ,trogodišnja šumarska škola sa sedištem u Čačku .Naredne 1947 godine srednja šumarska škola se ,po prvi put , seli za Kraljevo u prostorije Gospodar Vasinog konaka da bi se 1949 godine škola preselila, najpre u Sremsku Mitrovicu  i Sombor,  a 1952 godine ponovo u Čačak. Godinu dana kasnije,1953 godine, u Kraljevu je otpočela gradnja objeka za šumarsku školu i internanta za učenike koja je trajala sve do 1960 godine .Rešenjem ondašnjeg Ministarstva prosvete 20.oktobra 1960.godine , počinje ,po drugi put , školovanje kadrova za šumarstvo u srednjoj školi u Kraljevu .

Od tada pa do današnjih dana ova škola je u istim prostorijama koje su ,u nekoliko navrata rekonstruisane. 1962 godine na površini od 2,2 hektara podignut je arboreu u kome se ,danas ,nalazi 236 različitih vrsta drveća i mnoštvo retkih i endemskih biljaka. Škola ima svoj rasadnik površine 65 ari u kome učenici izvode stručnu praksu kao i stolarsku i tapetarsku radionicu .Pored šumarskih tehničara ,ova moderna srednjoškolska ustanova ,danas , školuje tehničare za lovstvo i ribarstvo ,tehničare pejzažne arhitekture , geodetske tehničare i arhitektonske tehničare . U Šumarskoj školi u Kraljevu  na Odseku za izradu nameštaja školuju se , kroz trogodišnju nastavu , stolari ,tapetari i lakireri kao obrazovni profili za drvoprerađivačku industriju.

Prve Stambene zajednice u Kraljevu iskoristile podršku grada za rekonstrukciju fasada

Objavljeno: 18.11.2019. | autor: KV Novosti -on line

Grad Krajevo je , krajem prošle godine , doneo  Odluku  o obaveznom investicionom održavanju zgrada i sufinansiranju investicionih projekata na teritoriji grada i  izdvojio 10.000.000 dinara iz svog  budžeta,  za  2019 godinu , za te namene.

Na taj način su ,po prvi put , kreirane normativne i materijalne predpostavke da se deo javnih prihoda grada Kraljeva iskorisiti i za podršku  merama jačanja  energetske efikasnosti kroz aktivnosti sanacije fasada stambenih zgrada čiji su stanari organizovani u Stambene zadruge.

Početkom godine , u februaru mesecu , raspisan je prvi konkurs koji je omogućavao da , i zgrade kolektivnog stanovanja u privatnom vlasništvu , mogu apliciratii za bespovratna sredstva u iznosu do polovine potrebnih sredstava za rekonstrukciju fasade zgrade.

Na taj prvi konkurs prijavilo se 45 zainteresovanih Stambenih zajednica  za rekonstrukciju isto tolikog broja fasada zgrada . Gradonačelnik Kraljeva dr.Predrag Terzić  je svojim rešenjem imenovao Komisiju koja je , primenjujući kriterijume iz pomenute Odluke , predložila da 9 stambenih zajednica iskoristi tu mogućnost i dobije subvenciju iz javnih sredstava  u iznosu do polovine potrebnih sredstava za rekonstrukciju fasade svoje zgrade.

Najbolje rangirana Stambena zajednica bila je ona iz zgrade u ulici Zelena Gora broj 30 sa 72 boda.Tome je ,svakako, doprinela i činjenica da su stanari ove zgrade, prateći pokrenute inicijative za donošenje Odluke grada  o obaveznom investicionom održavanju zgrada i sufinasiranju investicionih projektaka , počeli , godinu dana ranije da plaćaju ,za 20 dinara po metru kvadratnom ,  više troškove tekućeg održavanja kreirajući na taj nači svoj fond za  udeo u troškovima rekonstrukcije fasade zgrade.

Oni su , kao jedna od prvih sedam Stambenih zajednica na teritoriji grada Kraljeva iskoristili  subvencije grada u 2018 godini , i završili sve predviđene radove čija je vrednost, po konačnom obračunu iznela 1.969.732,08 dinara u čemu je grad participirao sa 915.030 dinara, što predstavlja polovinu, projektom predviđene , vrednosti.

Stambena zajednica „Zelena Gora broj 30“  je , kako nam je rekao njen  upravnik  Mišo Rumenić , iskoristila i ponudu javnog preduzeća „Gradsko stambeno“ Kraljevo, sa kojim sarađuje na poslovima tekućeg održavanja zgrade, da svaki stanar dobije mogućnost plaćanja svog dela troška rekonstrukcije fasade na 24 mesečne rate.

Diplomirana arhitektica Dragana Bikić ,direktorka javnog preduzeća „Gradsko stambeno“ Kraljevo koja se zajedno sa svojim timom ,inače, angažovala na aktivnostima koje su predhodile usvajanju Odluke o obaveznom investicionom održavanju zgrada i sufinasiranju investicionih projektaka na Skupštini grada septembra 2018 godine, nam je rekla da ,dve Stambene zajednice van sistema održavanja ovog javnog preduzeća , iako su im  odobrena sredstva za sufinasiranje rekonstrukcije fasade nisu ,na žalost, uspele da se organizjuju i sprovedu sve aktivnosti koje predhode radovima na rekonstrukciji. Zato će, od opredeljenih deset miliona dinara iz gradskog budžeta za sufinasiranje obnove fasada zgrada kolektivnog stanovanja, u 2019 godini ostati neiskorišćeno više od 30 odsto  tih sredstava.

„Nismo ,još uvek,videli Nacrt budžeta grada Kraljeva za 2020 godinu ,tako da ne mogu da kažem ni koji je iznos sredstava namenjen obnovi i rekonstrukciji fasada zgrada kolektivnog stanovanja, ali se iskreno nadam da ta činjenica što dve zgrade nisu uspele da se organizuju i iskoriste odobrena sredstva neće uticai na odbornike Skupštine grada da umanjuju iznos tih sredstava planiran za 2020 godinu. Jer , početno interesovanje  građana organizovanih u Stambene zajednice zgrada , je bilo više nego dobro.Kao jedan od uzroka što sva odobrena sredstavza 2019 godinu nisu iskorišćena  treba imati u vidi u nedovoljno iskustvo i znanje  većine odabranih profesionalnih upravnika Stambenih zajednica za planiranje i vođenje složenijih ,investicionih projekata . Mi, „Gradsko stambeno“ Kraljevo ,samo vršimo nadzor nad radovima koje samostalno ugovaraju Stambene zajednice ali to ne znači da nismo spremni da im pomognemo svojim znanjem i iskustvom da efikasnije prođu kroz sve faze takvog ,investicionog, projekta sufinasiranog i sredstvima iz javnih prihoda.

Razmena iskustva nije na odmet!

Prve promene u sektoru poboljšanja energtske efikasnosti zgrada na teritoriji grada Kraljeva   pokrenute su sa mrtve tačke još pre tri godine. Kroz projekat„Energetska efikasnost u javnim zgradama“ podržan od strane  Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja a na osnovu Sporazuma o zajmu potpisanog između Republike Srbije i Nemačke razvojne banke –KfW sprovedena je rekonstrukcija zgrade Mašinsko  tehničke škole „ 14oktobar vredna preko pola miliona evra od čega je ministarstvo investiralo 423.147,66 evra obezbeđenih na osnovu pomenutog Sporazuma.

Aktivnosti na unapređenju energtske efikasnosti objekata namenjenih obrazovanju nastavljene su i ove godine. Ovih dana se privode kraju radovi na rekonstrukciji fasada  zgrada ESTŠ „Nikola Tesla“ , Gimnazije  u Kraljevu i Ekonomsko-trgovinske škole čime će se unaprediti energetska efikasnost tih objekata. Za te radove Ministarstva rudarstva i energetike  je izdvojilo 13.500.000 dinara a Ministarstvo prosvete , nauke i tehnološkog razvoja 7.000.000 dinara.Grad Kraljevo je izdvojio 10.906.654 dinara kao svoj udeo u ovim aktivnostima.

„Kada se već u Kraljevu  ,iz godine u godinu, izdvaja sve više  sredstava za jačanje energetske efikasnosti javnih i drugih objekata što je,inače, pohvalno, valjalo bi razmisliti i da se ,kroz Progam Energetske efikasnosti u budžetu grada Kraljeva kao jedna od aktivnosti planira , i materijalno podrži,razmena iskustva između predstavnika onih javnih objekata i Stambenih zajednica koji su već sproveli rekonstrukciju i obnovu fasade kao mere jačanja energetske efikasnosti svog objekta sa onima koji se tek spremaju da konkuriši i sprovedu takav ,složeni, investicioni projekat .To bi trebalo da bude jedan od poslova , inače neaktivnog Saveta za energetsku efikasnost grada Kraljeva,koji se ,od svog konstituisanja na početku ove godine više nikada nije sastajao, a mi iz civilnog sektora im nudimo i pomoć i saradnju“ rečeno nam je u udruženju građana „Kraljevački razvojni centar.

Otvorena Regionalana kancelarija „Zdrave Srbije “ u Kraljevu

Objavljeno: 15.11.2019. | autor: KV Novosti -on line

Politička stranka „Zdrava Srbija“ je ,večeras , u Kraljevu , u prisustvu stotinak zvanica , uz prigodan program i direktan televizijski  prenos lokalne televizije „Melos“ iz Kraljeva svečano otvorila svoju Regionalnu kancelariju smeštenu na šestom spratu nekadašnje Doma društvenih organizacija a sadašnjem  Poslovnom centru „Melos“.

Milan Stamatović pred kraljevčanima

Gostima je , pre otvaranja Regionalne kancelarije , prikazan film o Čajetini koji ,u osnovi, govori o rezulataima dvanasetogodišnjeg ,uspešnog, upravljanja ovom zlatiborskom opštinom od strane Milana Stamatovića i njegovog tima.

Kao ključne poruke  tog proma filma navedene su, uvećanje opštinskog budžeta za sto puta u odnosu na vreme pre preuzimanja vlasti od strane tima  Milana Stamatovića , ali i podatci o povećanju broja stanovnika opštine Čajetina što je rezultat delom većeg nataliteta a delom i doseljavanja u ovu opštinu uzrokovanog činjenicom da je to sredina koja nudi brojne mogućnosti za brzo nalaženje posla u sektoru turizma i poljoprivrede.

I upravo taj model uspeha Čajetine , baziran na konceptu fokusiranja svih kapaciteta jedne lokalne samouprave u mere podrške turizmu  i poljoprivredi kao privrednim granama  koje nude brojne , razvojne , mogućnosti , promovisan je ,večeras, i u Kraljevu kao stožer ekonomskog dela programa „Zdrave Srbije“ kao političke stranke.

Sa otvaranja Regionalne kancelarije „Zdrave Srbije“ u Kraljevu

Milan Stamatović se ,pred gostima  na svečanosti otvaranja Regionalne kancelarije „Zdrave Srbije“  u Kraljevu , osvrnuo  i na  pojedine medijske spekulacije bazirane na  identifikaciji njegove stranke sa nekim, novokomponovanim, strankama političke  desnice u Srbiji naglasivši da su  programske razlike ali i  prakse političkog aktivizma  „Zdrave Srbije“ dijametralno suprotne uprkos , na prvi pogled,  bliskim političkim načelima.

Iako se lider „Zdrave Srbije“ nije ,eksplicitno,izjasnio o ideji bojkota predstojećih izbora, na osnovu svega što se čulo večeras u Kraljevu , posebno u delu planova o jačanji stranačke infrastrukture na teritoriji Moravičkog i Raškog upravnog okruga , da se zaključiti da to nije opcija koju ova politčka stranka podržava što ,u osnovi, i nije novina.

Svedok naše naravi!

Objavljeno: 13.11.2019. | autor: KV Novosti -on line

Danas se  navršilo tačno trideset sedam godina  od kada je spomenik srpskim ratnicima stradalim u ratovima 1912 do 1918  vraćen na svoju prvobitnu i sadašnju lokaciju u centar Kraljeva.

Posle 22 godine Spomenik napušta Gradsko goblje

Popularni „Milutin“ koji je to ime dobio tek 1985.godine posle izlaska iz štampe romana „Knjiga o Milutinu“ autora Danka Popovića, najupečatljivi je i najprepoznatljiviji simbol grada Kraljeva.

U osamdesetosmoj godini svoga postojanja, podignut  još daleke 1931.godine,nikada do danas nije dobio konačan izgled kako ga je zamislio njegov autor, ruski arhitekta i vajar Roman Verhovski koji je inače i autor istog takvog spomenika u Beogradu podignutog na Novom groblju u čast branioca Beograda 1914-1915 godine.

Još tačnije kraljevački spomenik je nastao po uzoru na ovaj beogradski i za razliku od njega livenog u Kragujevcu ,naš „Milutin“ je sačinjen na Voždovcu u čuvenoj livnici „Jeremić“ a kalupe za njega izradio je vajar Živojin Lukić.

Iako nedovršen do današnjih dana spomenik je doživeo jednu seobu sa prvobitne, i sadašnje, lokacije i to 1.maja 1960 godine kada je realizovano Rešenje opštinskog veća Narodnog odbora opštine Kraljevo od 29.novembra 1959.godine.

Dvadeset dve godine spomenik se nalazio na nedoličnoj i neuglednoj lokaciji unutar starog gradskog groblja.

Sa ovakvim ,kako bi se danas to reklo  „SI-VI“-jem Milutin je svojevrsni spomenik našim naravima čija bi dominantna karakteristika mogla da bude nedovršenost.Tačnije  osobina većine nas ,da brojne započete poslove i obaveze ostavljamo nedovršenim pravdajući se bezbrojnim,mahom neopravdanim,razlozima.

Rekonstrukcija Trga i konzervacija spomenika -2018

Neka nas i ova naša , malo šira priča, podseti na to da i pored  prošlogodišnje   rekostrukcije Gradskog trga i konzervacije Spomenika srpskim ratnicima ,kada je kompletno očišćen postament i bronzana figura i zamenjeni nedostajući kameni delovi ,spomenik  nije završen u skladu sa prvobitnom idejom.

Kako je i kada sagrađen Spomenik srpskim ratnicima 1912-1918 godine

Istoričar Dragan Drašković,direktor Narodnog muzeja u Kraljevu se  ovom temom bavio u svom radu „O izgradnji Spomenika srpskim ratnicima u Kraljevu“ koga je objavio u časopisu „Naša prošlost“ novembra 2011.godine.

O ovoj temi isti autor je pisao i oktobra 1982.godine u „Ibarskim novostima“ baveći se pisanjem lista „Politika“  o gradnji spomenika u  Kraljevu tridesetih godina prošlog veka.

Ideja za gradnju  spomenika,po Draškoviću, se prvi put pominje 1913 godine a realizacija je otpočela tek 1928 godine da bi spomenik bio većim delo dovršen 1931.godine. Kažemo većim delom jer se na jednom snimku koga je  iz aviona 7.avgusta 1933 sačinio pilot  narednik Milčić jasno vide skele oko spomenika na  trgu gde je tada bila smeštena i gradska pijaca.

A te 1931.godine koja se smatra godinom dovršetka spomenika 1.avgusta na gradilištu spomenika prilikom ugradnje kamnjena pri vrhu 10 metara visokog postamenta  četri radnika pala su sa skele od kojih je jedan, Dragoljub Stojaković iz Popine, preminuo sutradan od posledica pada.

8.oktobra 1937 godine „Politika“  pod naslovom  „Nedovršeni spomenik izginulim borcima iz Kraljeva“ između ostalog piše da pored podignutog postolja i izlivene figure vojnika sa puškom i zastavom još uvek nisu postavljene prvobitno planirane ploče sa imenima izginulih ratnika iako je za iste ostavljenono mesto na spomeniku. Pišući da za to nedostaje ondašnjih 60 000 dinara autor zaključuje tekst konastacijom da nije bilo više para a i pitanjem kada će biti nedostajućeg novca.

I Dragan Drašković u svom radu iz 2011 godine konstatuje : „Prepoznatljiv motiv Kraljeva, Spomenik srpskim ratnicima 1912-1918, podignut 1931.godine,još uvek nema konačan,projektom predviđen izgled i potpuno istražen istorijat,od ideje za podizanje 1913.godine, do sadašnjih vremena.Tome su doprineli Kraljevčani podeljeni i suprostavljeni po više osnova:po pitanju učešća odnosno neučešća u ratovima,po političkim opredeljenjima, po ekonomskim mogućnostima itd…Tako podeljenim nije im bilo teško da se  spore i sukobe oko utvrđivanja lokacije spomenika pre početka gradnje, zatim u toku gradnje zbog nedostatka novca ili oko količine utrošenog materijala,kao i prilikom izmeštanja sopmenika na novu lokaciju,pored Gradskog groblja, 1960.godine,koje je imalo ideološke razloge,i njegovog ponovnog vraćanja na staru lokaciju,centralni kružni trg, 1982.Sve ovo je prouzrokovalo da u projektom predviđene kamene niše na postamentu ne budu ugrađene mermerne ploče sa imenima izginulih ratnika 1912-1918 iz Kraljeva,čime bi spomenik dobio konačan izgled.“

No ta nedovršenost nije bila prepreka da se ,u jednom periodu, spomenik izmesti sa svoje prvobitne lokacije.

Izmeštanje spomenika

Prema svedočenju iz 1982 godine  učitelja u penziji Radeta Radosavljevića prve inicijative za izmeštanje sopmenika krenule su još 1945 godine kada je, po njemu, jedan službenik kraljevačkog sreza pokrenuo tu inicijativu.

Tada se ,kazuje, Radosavljević,organizuje njih nekoliko kraljevčana  na jednom neformalnom sastanku održanom u apoteci Toše apotekara, i dogovaraju  da učitelj Bora Radovanović napiše jedno pismo koje je u celini objavljeno u lokalnom listu „29 novembar“ i u kome se iznose argumenti protiv te početne inicijative.

Netačne su i priče po kojima je Tito bio jedan od inicijatora da se spomenik izmesti sa gradskog trga koji je dobio njegovo ime jer je on na tom trgu ,pored spomenika, prvi put govorio 1951.godine na proslavi desetogodišnjice formiranja  IV kraljevačkog bataljona a prva ozvaničena inicijativa dogodila se 1959 godine kada je 29.novembra doneto Rešenje opštinskog veća Narodnog odbora opštine Kraljevo da se , zbog usvajanja Generalnog urbanističkog plana,spomenik izmesti na nepostojeće vojničko groblje iz prvog svetskog rata gde je , navodno, sahranjeno preko 1000 izginulih srpskih vojnika.

Rešenje o izmeštanju spomenika od 29.XI 1959

Tog dana ,29.novembra 1959 godine u Kraljevu je  Aleksandar Ranković otkrio  Spomenik otpora i pobede u parku kod Železničke stanice.

Ovo Rešenje je realizovano tek šest meseci kasnije, tačnije 1.maja 1960 godine kada je Spomenik srpskim ratnicima izmešten sa gradskog trga i kad je neko primetio „da se spomenik seli na groblje da bi se na trgu napravilo „groblje (parking) automobila“.

Izmeštanje spomenika naišlo je na negodovanje građana ali nije zabeležen ni jedan javni protest što je i razmljivo imajući u vidu karater ondašnje vlasti  koja je vladala gvozdenom rukom u te prve  dve posleratne decenije.

Vraćanje Spomenika srpskim ratnicima na Trg

Preživeli solunci nikada se nisu pomirili sa izmeštanjem Spomenika srpskim ratnicima na prikladnu i neprimerenu lokaciju na starom gradskom groblju.

Okupljajući se svakog 15 septembra kraj spomenika povodom obeležavanja godišnjica proboja solunskog fronta glasno i javno su iskazivali svoje negodovanje ,zbog mesta na kome je spomenik,malobrojnim predstavnicima vlasti koji su ih udostojavali svog prisustva na taj dan.Bilo je zadivljujuće posmatrati te starine kako nemo i u tišini punoj prekora prolaze u koloni kroz grad odlazeći do groblja da polože venac na spomenik srpskim ratnicima.

 Prva zvanična inicijativa za vraćanje spomenika u centar grada zabeležena je 17.jula 1978.gofine kada je Dragan Ranković, delegat Saveza boraca u onadašnjem Društveno-političkom veću Skupštine opštine zatražio u ime učesnika oba rata, građana i omladine da se spomenik vrati u centar.

Tek dve godine kasnije ,1980.godine, ondašnji Predsednik mr Zarija Martinović daje nalog Radomiru Baraću, načelniku za urbanizam i mr.Milanu Matijeviću predsedniku Izvršnog saveta opštine da pripreme predlog za izmenu generalnog urbanističkog plana čime bi se stvorili uslovi za vraćanje spomenika.

27.januara 1982.godine Izvršni savet je usvojio Zaključak i predložio Skupštini opštine donošenje Odluke o izmeni i dopuni detaljnog urbanističkog plana u kome se nalazilo i rešenje za vraćanje spomenika u centar grada .

Skupština opštine je marta 1982. godine, na poslednjoj sednici u tom sazivu, donela Odluku o utvrđivanju urbanističkih uslova za uređenje trga i vraćanje spomenika.

Te 1982. godine ondašnjoj Jugoslaviji pretila je eksterna nelikvidnost-kriza javnog duga pa je bila suočena i sa pretnjama plenidbom aviona i brodova.Ekonomska kriza, nestašice, bonovi za pojedine artikle, par – nepar za vožnju automobila postajali su stvarnost….

Na unutrašnjem planu,posebno u Srbiji, građani su bili zabrinuti eskalcijom albanskog nacionalizma na Kosovu i masovnim demonstracijama održanim aprila predhodne, 1981.godine.

1982 godina je bila i godina izbornog ciklusa na lokalnom nivou kao u ondašnjim društveno-političkim organizacijama tako i na nivou sva tri odnašnja veća Skupštine opštine.

Omladinci-akcijaši pripremaju trg za povratak spomenika

U takvom makro ambijentu na lokalnom nivou a posebno posle izbora Branka Maričića ondašnjeg direktora „Autotranspotra“ na funkciju predsednika Skupštine opštine 21.aprila 1982.godine, stekli su se uslovi da se stalna inicijativa solunaca o povratku spomenika na centralni gradski trg realizuje.

Prema svedočenju samog Maričića njega je , kao novoizabranog predsednika ,među prvima posetila grupa starih solunskih ratnika predvođena njegovim zemljakom iz Žiče, junakom proboja Solunskog fronta Milanom Gvozdenovićem u kojoj su bili i solunci Milan Baltić iz Mataruške Banje i Žarko Čolović iz Kraljeva.

Branko,dete palog borca iz Drugog svetskog rata,imao je puni respekt za ratnike i njihov doprinos stvaranju ondašnje države. Bio je, takođe,svestan osetljivosti političkog trenutka pa je prihvatajući se realizacije inicijative solunskih ratnika znao da akcija mora dobiti širi duštveni konsenzus i da mora biti dobro isplanirana i efikasno izvedena.

Prvi zadatak mu je bio izbor saradnika za izvođenje ove akcije. Ljude za taj zadatak Branko je nalazio kako među svojim prvim saradnicima na poslu Predsednika opštine tako i među prijateljima iz omladinskih dana i iz svog ranijeg poslovnog okruženja.

24.juna 1982 godine u kontekstu obezbeđivanja što šireg konsenzusa za realizaciju dokumenata vezanih za uređenje gradskog trga i povratak spomenika održana je zajednička sednica sva tri veća Skupštine opštine, Opštinskog odbora Saveza boraca i drugih društveno-političkih organizacija gde je konačno dogovreno da se uredi gradski trg, da se spomenik vrat na staro mesto, da se centralna gradska ulica pretvori u pešačku zonui da se rekonstruiše stara zgrada škole IV kraljevački bataljon.

Mesec dana kasnije 22jula 1982 godine održana je konstitutivna sednica Skupštine Fonda za uređenje Trga maršala Tita i restauraciju stare  škole IV kraljevački bataljon. Fond je osnovan sa namerom da se preko njega realizuje uređenje trga i povratak spomenika a i da se izbegne eventualno prozivanje Skupštine opštine za taj projekat čega je inače, bilo, posebno u delu javnosti u drugim ondašnjim republikama.

Iz tog perioda ostao je upamćen tekst objavljen u „Slobodnoj Dalmaciji“ ukojoj se tadašnji Predsednik opštine Branko Maričić proziva za veli-kosrpski nacionalizam zbog vraćanja spomenika.

Primerak Zahvalnice za pomoć pri izgradnji trga

Za kratko vreme preko 35 000 fizičkih i pravnih lica izvršilo jeučlanjenje u Fond i uplatilo,shodno mogućnostima, novac.

Za izvođača radova Odlukom Skupštine ondašnjeg SIZ-a za upravljnje građevinskim zemljištem a na predlog Izvršnog odbora Fonda izabrano je beogradsko preduzeće „Ratko Mitrović“ koje je sa cenom od 18.819.238.000 starih dinara i kreditom od jedne stare milijarde koga odobrava, bilo za 165 milona starih dinara jeftinije od kraljevačkog „Kablara“.

„Ibarske novosti“ u svom 1517 broju od 16.septembra 1982 godine pišu da je glavna ulica zatvorena za sobraćaj i da će uskoro početi radovi na rekonstrukciji gradskog trga.

Ibarske novosti su orgnizovale svoj Okrugli sto o inicijativi za vraćanje spoemnika

I zaista već sutradan u subotu 17.septembra omladinske brigade otpočele su sa uklanjanjem betonskih ploča na trgu čime su i otpočeli radovi na rekonstrukciji.

Realizacija povratka Spomenika srpskim ratnicima na glavni gradski trg izvedena je u okviru poslova rekonstrukcije Trga maršala Tita i u skladu sa važećim Detaljnim urbanističkim planom koji je bio autorsko delo slovenačkog arhitekte profesora dr. Feđe Košira.

Projekat za vraćanje spomenika uradio je arhitekta Veljko Vučković iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture a sve građevinske radove ispred Fonda vodili su inžinjer Radomir Barać i građevinski tehničar Miša Trifunović.Kamene blokove iz kamenoloma u Kamenici besplatno je rezao Rajica Kovačević kamenorezac iz sali i ugrađivali majstori iz Temske kod Pirota.

13.novembra 1982.godine, oko 13,30 sati tansporterom kraljevačke „Erozije“ spomenik je posle dvadeset dve godine vraćen na svoje mesto.

Nekako u isto vreme tog dana Predsednik Skupštine opštine Branko Maričić koji je dao veliki doprinos vraćanju spomenika sahranjivao je na gradskom groblju svoju suprugu Slađanu.

Montažu spomenika pratilo je više stotina građana koji su se spontano okupili iako termin nigde nije bio objavljen a kraljevački ugostitelj Ljubiša Marković-Batica čašćavao je radnike i prisutne građane sa zlatiborskom prepečenicom.

I ovoga puta radovi na izgradnji spomenika nisu dovedeni do kraja je, u odnosu na prvobitni projekat, u nišama na postamentu nisu upisana imena izginulih ratnika . Umesto toga na zapadnom delu spomenika postavljena je bronzana ploča sa nazivima mesta gde su vođene bitke u Prvom i Drugom balkanskom ratu, na južnoj strani postamenta je ploča sa nazivima bitaka i golgote u Prvom svetskom ratu, na istočnoj strani nalazi se ploča sa mestima u kojima su lečeni srpski ratnici i vođene odsudne bitke za probojSolunskog fronta. Na severnoj stran postamenta postavljena je u niši ploča sa natpisom: Srpskim ratnicima palim za slobodu otadžbine 1912-1918 Ratni drugovi i zahvalan narrod 1934

Povratak ratnika -13.XI 1982

Simbolika spomenika

Postament- kamena monolitna stena predstavlja snagu zemlje i naroda.Podnožje predstavlja kamene morske talase koji se razbijaju o postament -snagu naroda.

Talasi simbolično podsećaju i na morske dubine – „Plavu grobicu“ gde su sahranjivani srpski ratnici oko ostrva Vido i Krf.Figura vojnika i državni grb okrenuti su ka severu odakle je došao neprijatelj. Krst na vrhu zastave je simbol vere koja je iznad svega, a stav i i silueta bronzane figure dati su u obliku krsta što simbolizuje raspeće i stradanje srpskog naroda.

Vojnik zastavu drži levom rukom, do srca, a pušku u desnoj ruci izrazom odlučnosti da brani svoju državu. Na nogana su mu opanci simbol njegovg seljačkog – narodnog porekla, a na grudima nosi odlikovanje kao simbol hrabrosti i ostvarenih pobeda srpske vojske u ratovima 1912-1918.

Visina postamenta 10,55 metara.Visina figure vojnika 4,10 metar. Visina zastave od temena glave do vrha koplja 1,87 metara Ukupna visina spomenika od tla do vrha koplja je 16,52 metara.Osnova postolja je 11,30 x 11,40 metara

Spomenik je Odlukom sva tri veća Skupštine opštine Kraljevo 29. juna 1990. godine stavljen pod zaštitu zajedno sa Trgom i delom stare čaršije.

Kako doći do planirane i stalne komunikacije među akterima zaštite životne sredine?

Objavljeno: 07.11.2019. | autor: KV Novosti -on line

Danas je u  Vrnjačkoj Banji održana , prva od tri za novembar planirane , zajedničke edukativne radionice za predstavnike javnih uprava ,civilnog društva i lokalnih medija Vrnjačke Banje , Raške i Kraljeva koje ,u partnerstvu sa pomenutim lokalnim samoupravama i uz podršku Ministarstva zaštite životne sredine , sprovodi udruženje građana „Kraljevački razvojni centar“.

„ Želeli smo da , realizujući projekat „Komunikacije su osnove aktivizma“,  pokrenemo praksu  zajedničkih radionica za predstavnike onih delova javnih uprava koje se bave poslovima zaštite životne sredine u svojim lokalnim samoupravama zajedno  sa predstavnicima udruženja građana koja su  aktivna u toj oblasti i predstavnicima lokalnih medija koji ,najčešće, i izveštvaju o raznim aktivnostima koje se sprovode sa ciljem unapređenja kvaliteta životne sredine. Činilo nam se prirodnim da ove , po našem mišljenju ključne aktere postupanja u inače malobrojnim  akcijama kojima se unapređuje stanje u životnoj sredini ,okupimo na jednom mestu i ukažemo im na potrebu i značaj njihove planirane i permanentne  , međusobne komunikacije. Jer  je planska i kontinuirana , komunikacija  među njima ključna predpostavka za snaženje preko nam potrebnog građanskog aktivizma koji treba da doprinese smanjivanju brojnih , nagomilanih, problema u ovoj oblasti po našim opštinama i gradovima“ rekao  je danas u Vrnjačkoj Banji Zoran Nikolić , predsednik udruženja građana „Kraljevački razvojni centar“.

Današnja zajednička radionica u Vrnjačkoj Banji , i aktivnosti koje su joj predhodile , još jednom ukazuju na potrebu organizovanijeg bavljenja lokalnih samouprava uređivanjem svojih ,inače šarenolikih ,praksi u komunikacijam . Krajnji ishod tih aktivnosti trebalo bi da budu dokumenti o integrisanim komunikacijama unutar jedne lokalne samouprave , posebno unutar njene javne uprave .Time bi se unapredla neophodna međusektorska saradnja unutar javne uprave ali i kreirale predpostavke za veće i angažovanije uključivanje građana u procese kreiranja i planiranja lokalnih javnih politika , posebno u oblasti zaštite životne sredine. Od preko 300 normi iz evropskog zakonodavstva koje trebaju bit implementirane u naš pravni poredak kroz predpristupne procedure koje su u toku ,više od polovine tiče se zaštite životne sredine a 80 procenata njih direktno će se primenjivati na lokalnom nivou. Unapređene ,osmišljene i planirane komunikacje u lokalnim samoupravama trebaju doprineti efikasnosti tog posla a jedan od ishoda biće i zdravija životna sredina.

Sledeća , zajednička,edukativna radionica o komunikacijam u oblasti zaštite životne sredine biće organizovana 15.novembra u Raški.

Da li je ćutanje nadležnih nepremostivi bedem za građanske inicijative?

Objavljeno: 29.10.2019. | autor: KV Novosti -on line

Predhodnih dana zabeleženo je neuobičajeno i povećano interesovanje javnosti i medija za kvalitet vazduha koga udišemo .Opravdano reagovanje , u danima pred nastupajuću grejnu sezonu koja će  , izvesno je , negativno uticati na ionako problematičan kvalitet vazduha u većim gradovima po Srbiji , indukovano je ,pojedinim , objavljenim rezultatima merenja kvaliteta vazduha.

Gradsko veće grada Kraljeva je , nedavno , na svojoj 105 redovnoj sednici usvojilo i redovni mesečni Izveštaj „Zavoda za javno zdravlje Kraljevo“  o praćenju kvaliteta vazduha za mesec septembar 2019 godine.

U zaključku tog ,mesečnog izveštaja se , između ostalog , kaže da su izmerene vrednosti ukupnih taložnih materija u vazduhu tokom septembra bile ispod  maksimalno dozvoljenih vrednosti od  450 mg/m2/na dan na svim mernim mestima.

Trebalo bi da to , u danima povećanog interesovanja javnosti i medija  za kvalitet vazduha koga udišemo , deluje umirujuće na kraljevčane ali brojni su drugi razlozi zbog kojih mesta optimizmu nema bar kada je u pitanju delotvorno ponašanje lokalne vlasti u Kraljevu na otklanjanju makar nekih uzročnika tog problema.

Bez želje da umanjimo značaj pojedinih aktivnosti lokalne samouprave  , poput onih ,skorijih, na jačanju energetske efikasnosti pojedinih javnih objekata, ne možemo a da ne ukažemo na , još uvek izraženu nespremnost , da se o problemima zaštite životne sredine pa i o problemu kvaliteta vazduha i uzrocima njegovo zagađenja vodi jedan kontinuirani i demokratski dijalog sa građanima bilo pojedincima,  bilo onima integrisanim u civilnom sektoru . Nespremnost da se takva rasprava inicira , planira ,organizuje i vodi izrazita je .To u mnogome obeshrabruje građansku inicijativu kada je reč o problemima iz oblasti  zaštit životne sredine a , na momemnte , liči i poprima sve elemente nepoželjnosti takvih ,građanskih ,inicijativa.

Evo jednog takvog  primera: Odbornik u Skupštini grada,magistar mašinstva Jovan Nešović , zaposlenu u JKP“Toplana“ i delegiran od svog preduzeća za člana novoformiranog Saveta za energetsku efikasnost grada se , 19.februara ove godine , obratio pismeno zanmeniku gradonačelnika koji predsedava ovim Savetom sa inicjativom da se ,na Savetu,  razgovara o  problematici  sagorevanja energenata  u transportu i za zagrevanje objekata kao uzročnicma zagađenja vazduha u gradu Kraljevu.

Jovan Nešović na jednom Okruglom stolu o energetskoj efikasnosti

Februara ove godine , čestice PM 10 i PM 25 beležile su ,u Kraljevu, parametre i do četri puta veće od propisima tolerisanih vrednosti , a Kraljevo je , prema Izveštaju Zavod za javno zdravlje , tačnije njegovog Centra za higijenu i humanitarnu ekologiju imalo , tokom 2018 godine ,105 dana sa koncentracijom ovih , po zdravlje izrazito opasnih čestica u vazduhu, iznad dozvoljenih vrednosti.

Odgovora na njegovu inicijativu nije bilo , Jovan je ,revoltiran ćutanjem institucija , mesec dana kasnije podneo pismenu ostavku na članstvo u Savetu za energetsku efikasnost grada Kraljeva , a ćutanje nadležnih i dalje traje .Jer , kako drugačije (pro)tumačiti činjenicu da se ovaj Savet a ni dan danas nije sastao .Ima li to ikakve veze sa činjenicom da je ta inicijativa pokernuta od od strane opozicionog odbornika,ili je u pitanju nešto drugo,nama nedokučivo? Grejna sezona se zahuktava , problemi kvaliteta vazduha u Kraljevu biće isti a sudbina jedne građanske inicijative nije zabrinula nikoga. Hoće li ćutanje institucija i dalje biti neprobojni bedem za ovu i slične građanske incijative koje se tiču efikasnije zaštite životne sredine na lokalnom nivou ostaje nam da vidimo . Ili da se , možda , nadamo da će neuobičajeno i povećano interesovanje javnosti i medija na svim nivoima za kvalitet vazduha koga udišemo ,a koga pomenusmo na samom početku ovog teksta, doprineti da institucije lokalnih samouprava u Srbiji počnu da  prihvataju  građane i civilno društvo kao legitimne i poželjne partnere a ne kao svoje umišljene protivnike.

„Kimi“ je ,danas, nastavio svoj „Tobaco road “

Objavljeno: 25.10.2019. | autor: KV Novosti -on line

Kraljevo se danas , komemoracijom održanom u Svečanoj Sali grada Kraljeva , oprostilo od svoje  muzičke i ljudske legende  Milorada Petrovića Kimija.

Prešao je „ Kimi“, „ Badža “, „ Legenda “  sa njemu dragih ulica i trgova grada na obalama Ibra u neku nebesku ulicu „Kraljevačkih muzičara“ kako to ,danas ,na komemoraciji reče njegov drugi iz srednjoškolske klupe glumac Milomir Mile Nedeljković. Pridružio se ,tamo gore , na nekom ,valjda, boljem mestu brojnim kolegama muzičarima  Drašku ,Čombetu, Bobiju… koji su ,zajedno sa njim, obeležili jednu muzičku epohu grada koji je , muzičkoj sceni i estradi nekadašnje Jugoslavije i današnje Srbije , podario desetine i desetine vrsnih muzičara različitih žanrovskih pravaca , od narodnjaka , džeza , roka , opere…  

U brojno plejadi vrsnih muzičara i pevača „Kimi“ je bio i ostao , kako se to u Kraljevu kaže, posebna priča…  Od prvih akorda uhvaćenih na harmonici „Veltmajnster“ , sve do jedinstvenog i neponovljivog zvuka njegovih klavijatura na hiljadama živih nastupa , od dečačke grupe „Kraljevi ritma“, preko „ Bezimenih “, „ Smaka “ , „ Baltik blues band “-a , „ MP Kimi grupe “….pa do njegove  zadnje svirke „Kod Vuka“ u Vrnjačkoj Banji  , koju je 30 .septembra ove godine odradio sa sveže ušivenom ranom od teške operacije.

Mnogo je toga što ga je ,pored njegove virtuoznosti na klavijaturama ,činilo posebnim ali ,danas kada se fizički opraštamo od njega pomenimo bar neke . To je pre svega njegovo shvatanje ,interpretiranje i zašto ne reći življenje muzike kao globalnog fenomena i snažnog alata datog  ljudima da međusobno razumljivo  komuniciraju iako ih rase , klase  ,vere i ko zna šta sve ne još, svesno i nesvesno deli. „Kimi“ je  svojim interpretacijama ,bilo da je to njemu omiljeni bluz ili pak naša narodna muzika,upravo to  pokazivao i dokazivao . Njegova vedrina i osmeh kojima je plenio ma gde se pojavio ispunjavajući ,taj ,bilo koji prostor , pozitivnim vibracijama koje su bile prepoznavane širom svetskih meridijana  ,od Nju Orleana, Njujorka , Beograda , Kraljeva ,pa sve do bezbroj  malih restorana i kafana širom Balkana. Globtroter koji se uvek vraćao svom Kraljevu donoseći i šireći  svojim interpretacijama i   sobom , duh toleranicje , kosmopoliitizma i ljubavi među ljudima.

„ Ima , postoji , jedna radnja ,u Kraljevu koju je smislio , organizovao i u svet poslao naš znameniti sugrađanin ,književnik Goran Petrović i zove se Sitničarnica kod srećne ruke. Mislim , ja verujem i tako ću i dalje živeti da je vlasnik te radnje bio naš „Kimi“. Možda će pisac reći da postoje još neki vlasnici Sitničarnice kod srećne ruke  ali ja sam to naslutio, prepoznao kod  „Kimija“  još  dok smo delili klupu u  prvom razredu srednje  tehničke škole, kada je on pitajući se šta ga je , obzirom sasvim druga životna   interesovanja i ljubavi dovelo u skamije baš te škole, hrabreći i mene , njenu sličnih interesovanja , da preispitujem i svoje lične dileme šta ja to hoću sa svojim životom “ rekao je , između ostalog , opraštajući se na današnjoj komemoraciji od svog druga glumac Milomir Mile Nedeljković.

Milorad  Petrović Kimi je sahranjen ,danas, na Starom gradskom groblju ispraćen od svoje porodice i prijatelja.