Objavljeno: 29.11.2019. | autor: KV Novosti -on line
Polaganjem venaca na „Spomenik oslobodiocima“ i prigodnim programom danas je u Kraljevu obeležena 75-ta godišnjica oslobođenja Kraljeva u II svetskom ratu.
Vence na „Spomenik oslobodiocima“,u ime grada Kraljeva, je položio Vukman Rakočević,zamenik gradonačelnika u pratnji pomoćnika gradonačelnika Sretena Jovanovića i Marka Mtovića a delegaciju Raškog upravnog okruga je predvodio Nebojša Simović,načelnik Okruga.
Oslobođenju grada na Ibru novembra 1944 godine predhodila je velika bitka koja je, pored bitke za oslobađanje Beograda, bila je jedna od najmukotrpnijih i najdužih bitaka za oslobođenje u Srbiji.
Bitka za Kraljevo otpočela je sukobom se jedinica 3. Srpske brigade NOVJ i 65. Korpusa Crvene armije sa 7. SS divizijom Princ Eugen 16 novembra u selu Čukojevac. . 3. Srpska brigada svakodnevno je dejstvovala u predelima sela Vitanovac, Šumarice, Borča i Ugljarevo, 6. Srpska brigada NOVJ u Dragosinjcima, a 4. crnogorska brigada NOVJ i jedinice Crvene armije na području Vrbe i ka Ćavi. . Na prostoru Kraljevo – Raška, u višednevnim borbama krajem novembra 1944. Vojnici Druge proleterske divizije odbile su sve pokušaje neprijatelja da se probiju ka Kraljevu. Odlučujuća bitka 3. Srpske brigade vođena je u Matarugama, Mataruškoj Banji i Progorelici, nakon koje je onemugućena nemačkoj vojsci bitna komunikacija Kraljevo – Raška.
U noći 28/29. novembra jedinice 4. crnogorske brigade, 1041. sovjetskog puka i jedinice i 3. i 6. srpske brigade NOVJ prešle su Ibar istočno i zapadno od grada, zauzevši delove grada oko porušenog mosta i otpočele su presudnu bitku za Kraljevo. Borbe su se odvijale prvo u prigradskim delovima, a potom i na samim gradskim ulicama.
novembar 1944. Je ,za Kraljevo, bio prvi dan slobode. Narednog dana, 30. novembra, oslobodilačka vojska i civili odali su poštu streljanima oktobra 1941.
Program obeležavanja 75.-te godišnjice oslobođenja Kraljeva je nastavljen Svečanom akademijom u Skupštini grada , na kojoj je govorio dr.Milan Matijević.
Kao završna manifestacija kojom se obeležava ovaj jubilej biće održana,večeras u 19 časova, u Narodnom muzeju Kraljeva promocija knjige Miloša Timotijevića „Zlato četnika i partizana – dekonstrukcija jednog mita“ o kojoj će ,pored autora , govoriti urednik Borislav Čeliković i recezent knjige dr Vladimir Dimitrijević.
Objavljeno: 28.11.2019. | autor: KV Novosti -on line
Danas je , u Narodnom muzeju Kraljevo, povodom obeležavanja 29.novembra kao datuma kada je pre 75 godina Kraljevo oslobođeno u II svetskom ratu , priređena izložba „Jasenovac – pravo na nezaborav“.Radi se o izložbi koja je januara 2018. bila postavljena u Palati Ujedinjenih nacija u Njujorku ,kao do tada najveća izložba svih vremena u ovom zdanju, sa brojnim eksponatima teškim čak 7 tona.U Kraljevu je danas ,predstavljen samo deo ekponata te izložbe koja je nastala kao plod višegodišnjeg truda i rada Međunarodne ekspertske grupe „GH-Stop revizionizmu“ koju predvodi prof. dr Gideon Grajf, glavni istraživač Instituta za Holokaust „Šem olam“ u Izraelu.
Izložba u Kraljevu je organizovana zahvaljujući nesebičnoj pomoći Ministarstva spoljnih poslova Srbije a na njenom otvaranju govorio je Fabijan Vendrih , član Međunarodne ekspertske grupe „GH-Stop revizionizmu“ i lični ,specijalni, izaslanik prof. dr Gideona Grajfa. On se zahvalio gradu Kraljevu što je prepozanta važnost ove teme i same izložbe koja doprinosi jačanju kulture sećanja dodavši: „Prilikom svog formalnog obrazovanja u Holandiji čuo sam za Aušvic a ne i za Jasenovac ,Aušvic Balkana .O tome sam čuo ,prvi put ,dolaskom u Srbiju da bih , kasnije ,saznao više , pa i od samog profesora Grajfa koji je u svojoj obimnoj multidisciplinarnoj studiji „Jasenovac – Aušvic Balkana – Ustaška imperija okrutnosti“ baveći se na čak 750 strana, poređenjem ova dva logora iz II svetskog rata ,kao ekspert za genocid ,naveo čak 57 modela ubijanja u Jasenovcu. Logorom su upravljale ustaše, hrvatska, fašistička organizacija koja je bila verni saveznik nemačkih nacista i Nemačke tokom čitavog II svetskog rata. Zato je profesor Grajf osetio potrebu da ,ovom knjigom, izgradi čvrsti srpsko – jevrejski zid pamćenja koji treba da bude snažna brana neumesnim i neutemeljenim pokušajima revizionizma kao svojevrnog prekrajanja istorije. Svedoci smo raznih modela revizionističkih tendencija, pa tako i veličanja ustaštva na raznim mestima i skupovima poput ,recimo, onog u Blajburgu koji je , danas , najveće okupljanje neonacista u Evropi.“
Posebnu pažnju brojnih posetilaca na izložbi u Kraljevu privukla su potresna svedočanstva dvoje preživleih logoraša iz Jasenovca i Jastrebarskog , ustaškog logora za decu čiji su rodutelji već bli žrtve njihovog terora širom Hrvatske i drugih okupiranih teritorija.
Kraljevčanima su se obratili Jelena Buhač Radojčić i Gojko Rončević Mraović iznevši svoja svedočenja o tim stratištima gde su bili, kao deca uzrasta od 6 do 8 godina.Pored potresnih svedočenja o stradanjima njihovih kompletnih porodica i rodbine oboje su , na kraju svojih izlaganja , uz zahvalnost za organizovanje izložbe i u sedištu Ujedinjenih nacija i danas u Kraljevu ,zahvalili prof. dr Gideonu Frajfu za njegovu knjigu ,poželevši mu skori oporavak i izlazak iz bolnice u Izraelu , zbog čega se,danas,nije pojavio u Kraljevu .I oni su naglasili značaj svih aktivnosti koje doprinose snaženju kulture sećanja kao brane revizionizmu i povampirenju fašističkih ideologija.
Posle otvaranja izložbe u Narodnom muzeju Kraljeva predstavljena je knjiga „Strašno i sramno“ generala Milisava Sekulića , u kojoj su sabrana svedočanstva preživelih iz logora na teritoriji bivše Jugoslavije u Drugom svetskom ratu. Pored ove izložbe Kraljevo će svoj Dan oslobođenja ,29.novembar ,sutra obeležiti i drugim manifestacijama: polaganjem venaca na Spomenik oslobodiocima Kraljeva , Svečanom akademijom u Skupštini grada , na kojoj će govoriti istoričar prof. dr Predrag Marković i promocijom knjige Miloša Timotijevića „Zlato četnika i partizana – dekonstrukcija jednog mita“ o kojoj će ,pored autora , u Narodnom muzeju Kraljeva , sutra u 19 časova ,govoriti urednik Borislav Čeliković i recezent knjige dr Vladimir Dimitrijević.
Objavljeno: 25.11.2019. | autor: KV Novosti -on line
Kraljevo je ,danas ,
bilo domaćin treće , završne , zajedničke edukativne radionice koju je , za
predstavnike javne uprave grada ,civilnog društva i lokalnih medija organizovalo
udruženje građana „Kraljevački razvojni cnetar“ kao deo aktivnosti projekta „Komunikacije
su osnove aktivizma“.
Sa današnje zajedničke edukativne radionice u Kraljevu
Ovaj projekat je
realizovanu u partnerstvu sa opštinama Vrnjačka Banja ,Raška i gradom Kraljevo
a uz podršku Ministarstva zaštite životne sredine. U fokusu današnje , zajedničke edukativne radionice , kao i na
dve predhodno održane u Vnjačkoj Banji i Raški , bile su komunikacije između
delova unutrašnjih organizacionih
jedinca javnih uprava lokalnih samouprava zaduženih za zaštitu životne sredine
sa civilnim sektorom i lokalnim medijima.
Jedan od ciljeva
projekta je bio da se afirmiše potreba građenja , i primene, metoda dijaloga kao dominatnog modela
komunikacije sa civlnim društvom i medijima u ovoj oblasti . Jer, javna uprava
, civlno društvo i loklani mediji u ovim lokalnim samoupravama najčešče ne primenjuju
dijalog kao model komunikacije u oblasti zaštite životne sredine.
Izostajanje dokumenata
koji , na strateškom i operativnom nivou
,uređuju oblast komunikacije lokalnih samouprava sa zainteresovanim javnostima
zajednički je imenitelj za ove tri lokalne samouprave bez obzira na njihovu
veličinu. Zato je ,delom, i opravdano što
delovi javne uprave u ovim lokalnim samoupravam koji se bave zaštitom
životne sredine najčešće koriste
infromacijski model komunikacije sa zainteresovanim javnostima pa ,dakle ,i sa civilnim sektorom i lokalnim
medijima.
I na današnjoj trećoj ,
završnoj ,zajedničkoj edukativnoj radionici podržan je model međusektorskog dijaloga primenjen u
delu aktivnosti projekta „ Komunikacije su osnove aktivizma“. Sama činjenica ,
da o pitanjima iz oblasti zaštite životne sredine , po prvi put na ovom nivou ,
zajedno , raspravljanu javna uprava , civilni sektor i mediji bila je više nego
insprirativna za otvoreni dijalog i razmenu mišljenja. Iako je pokrenuto više
tema najviše pažnje privukla je rasprava o postupanju aktera iz sektora javne
uprave ,civilnog društva i medija u Kraljevu u situacijama kada se beleže
povećane koncentracije PM 10 čestica u vazduhu što i ne predstavlja izneneđenje.
Kraljevo pripada grupi malobrojnih lokalnih samouprava u Srbiji u kojima se vrši konstantni monitoring kvaliteta
vazduha pa se i raspolaže zabrinjavajućim podatcima o (ne)kvalitetu vazduha koga
kraljevčani udišu.To je,na izvestan način,potvrdila i Ljiljana Šarenac načelnica Odseka zazaštitu životne sredine u
gradskoj upravi koja je prisutne obavestila i o nedavno dobijemom nalogu od
strane Ministarstva zaštite životne sredine koje je ,ovom organu javne uprave
grada Kraljeva, naložilo da u roku od 30 dana predloži Operativni plan mera za
postupanje u uslovima povećane koncentracije štetnih materija u vazduhu. Današnja
rasprava je samo potvrdila premisu iznetu u uvodnim predavanjima da su komunikacije među ključnim akterima u ovoj
oblasti, neuređene što je i razumljivo jer , kako smo već rekli ,nema ni
strategije ni operetivnih planova za komunikacije koje su važna
aktivnost menadžmenta svake
lokalne samouprave pa i grada Kraljeva.
Prisutni predstavnici
udruženja građana su ,danas, u Kraljevu, jednoglasno podržali predlog „Kraljevačkog razvojnog
centra“ da se zatraži , od grada Kraljeva kao lokalne samouprave ,
organizovanje javne rasprave o Predlogu budžeta grada za 2020 godinu sa fokusom na budžetske
programe 6 – Zaštita životne sredine i 15 – Energetska efikasnost a na
koje bi bili pozvani predstavnici udruženja građana aktivnih u ovim oblastima ,
naučnih i obrazovnih institucija u gradu Kraljevu i , naravno , lokalnih
medija.
Objavljeno: 21.11.2019. | autor: KV Novosti -on line
Nizom manifestacija ,
započetih u ovoj nedelji , Šumarska škola iz Kraljeva je otpočela obeležavanje
velikog jubileja- 120 godina obrazovanja u šumarstvu u Srbiji.
Serija predavanja nazvana „Sećanja kroz tri veka (1899. – 2019)“ započela je ,u utorak 19.novembra, u čitaonici Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“ predavanjem „Razvoj šumarstva u Srbiji i značaj obrazovanja kadrova“ na kome su , pored Zorana Nikolića, direktora škole učesstvovali i nekadašnji učenici ,đaci prve generacije koji su se školovali u Kraljevu školske 1960/61. Do kraja godine biće održana još tri predavanja iz ovog serijala a sinoć je u Narodnom muzeju Kraljevo otvorena i izložba „Sećanje kroz tri veka“ na kojoj su prikazani eksponati, sheme , skice , planovi i trofeji , kao i drugi predmeti od značaja za obrazovanje u šumarstvu tokom 120 godina .Početak obuka kadrova za šumarstvo u Srbiji vezuje se za 1853 godinu kada je Aleksa Stojaković organizovao kurs za stručno osposobljavanje čuvara šuma stragarskih barutana .
Te godine je počela sa radom i prva ,dvogodišnja, Zemljodelska škola u Topčideru gde se učilo i o šumarstvu .Od 1872 godine do 1881 godine radila je trogodišnja Zemljodelska škola u Požarevcu koja je školovala i upravitelje šuma .Srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje u Srbiji prošlo je kroz nekoliko faza a zabeležen je i prekid od 1930 do 1945 godine u organizovanju srednjoškolskog obrazovanja kadrova za šumarstvo .Rešenjem Ministarstva šumarstva Srbije iz avgusta 1946. god. osnivaju se niža ,jednogodišnja i srednja ,trogodišnja šumarska škola sa sedištem u Čačku .Naredne 1947 godine srednja šumarska škola se ,po prvi put , seli za Kraljevo u prostorije Gospodar Vasinog konaka da bi se 1949 godine škola preselila, najpre u Sremsku Mitrovicu i Sombor, a 1952 godine ponovo u Čačak. Godinu dana kasnije,1953 godine, u Kraljevu je otpočela gradnja objeka za šumarsku školu i internanta za učenike koja je trajala sve do 1960 godine .Rešenjem ondašnjeg Ministarstva prosvete 20.oktobra 1960.godine , počinje ,po drugi put , školovanje kadrova za šumarstvo u srednjoj školi u Kraljevu .
Od tada pa do današnjih dana ova škola je u istim prostorijama koje su ,u nekoliko navrata rekonstruisane. 1962 godine na površini od 2,2 hektara podignut je arboreu u kome se ,danas ,nalazi 236 različitih vrsta drveća i mnoštvo retkih i endemskih biljaka. Škola ima svoj rasadnik površine 65 ari u kome učenici izvode stručnu praksu kao i stolarsku i tapetarsku radionicu .Pored šumarskih tehničara ,ova moderna srednjoškolska ustanova ,danas , školuje tehničare za lovstvo i ribarstvo ,tehničare pejzažne arhitekture , geodetske tehničare i arhitektonske tehničare . U Šumarskoj školi u Kraljevu na Odseku za izradu nameštaja školuju se , kroz trogodišnju nastavu , stolari ,tapetari i lakireri kao obrazovni profili za drvoprerađivačku industriju.
Objavljeno: 18.11.2019. | autor: KV Novosti -on line
Grad Krajevo je , krajem prošle godine , doneo Odluku o obaveznom investicionom održavanju zgrada i sufinansiranju investicionih projekata na teritoriji grada i izdvojio 10.000.000 dinara iz svog budžeta, za 2019 godinu , za te namene.
Na taj način su ,po prvi put , kreirane normativne i materijalne predpostavke da se deo javnih prihoda grada Kraljeva iskorisiti i za podršku merama jačanja energetske efikasnosti kroz aktivnosti sanacije fasada stambenih zgrada čiji su stanari organizovani u Stambene zadruge.
Početkom godine , u
februaru mesecu , raspisan je prvi konkurs koji je omogućavao da , i zgrade
kolektivnog stanovanja u privatnom vlasništvu , mogu apliciratii za bespovratna
sredstva u iznosu do polovine potrebnih sredstava za rekonstrukciju fasade
zgrade.
Na taj prvi konkurs
prijavilo se 45 zainteresovanih Stambenih zajednica za rekonstrukciju isto tolikog broja fasada
zgrada . Gradonačelnik Kraljeva dr.Predrag Terzić je svojim rešenjem imenovao Komisiju koja je ,
primenjujući kriterijume iz pomenute Odluke , predložila da 9 stambenih
zajednica iskoristi tu mogućnost i dobije subvenciju iz javnih sredstava u iznosu do polovine potrebnih sredstava za
rekonstrukciju fasade svoje zgrade.
Najbolje rangirana
Stambena zajednica bila je ona iz zgrade u ulici Zelena Gora broj 30 sa 72 boda.Tome
je ,svakako, doprinela i činjenica da su stanari ove zgrade, prateći pokrenute
inicijative za donošenje Odluke grada o
obaveznom investicionom održavanju zgrada i sufinasiranju investicionih
projektaka , počeli , godinu dana ranije da plaćaju ,za 20 dinara po metru
kvadratnom , više troškove tekućeg
održavanja kreirajući na taj nači svoj fond za
udeo u troškovima rekonstrukcije fasade zgrade.
Oni su , kao jedna od prvih
sedam Stambenih zajednica na teritoriji grada Kraljeva iskoristili subvencije grada u 2018 godini , i završili
sve predviđene radove čija je vrednost, po konačnom obračunu iznela
1.969.732,08 dinara u čemu je grad participirao sa 915.030 dinara, što
predstavlja polovinu, projektom predviđene , vrednosti.
Stambena zajednica „Zelena Gora broj 30“ je , kako nam je rekao njen upravnik Mišo Rumenić , iskoristila i ponudu javnog preduzeća „Gradsko stambeno“ Kraljevo, sa kojim sarađuje na poslovima tekućeg održavanja zgrade, da svaki stanar dobije mogućnost plaćanja svog dela troška rekonstrukcije fasade na 24 mesečne rate.
Diplomirana arhitektica
Dragana Bikić ,direktorka javnog preduzeća „Gradsko stambeno“ Kraljevo koja se
zajedno sa svojim timom ,inače, angažovala na aktivnostima koje su predhodile
usvajanju Odluke o obaveznom investicionom održavanju zgrada i sufinasiranju
investicionih projektaka na Skupštini grada septembra 2018 godine, nam je rekla
da ,dve Stambene zajednice van sistema održavanja ovog javnog preduzeća , iako su
im odobrena sredstva za sufinasiranje
rekonstrukcije fasade nisu ,na žalost, uspele da se organizjuju i sprovedu sve
aktivnosti koje predhode radovima na rekonstrukciji. Zato će, od opredeljenih
deset miliona dinara iz gradskog budžeta za sufinasiranje obnove fasada zgrada
kolektivnog stanovanja, u 2019 godini ostati neiskorišćeno više od 30
odsto tih sredstava.
„Nismo ,još uvek,videli
Nacrt budžeta grada Kraljeva za 2020 godinu ,tako da ne mogu da kažem ni koji
je iznos sredstava namenjen obnovi i rekonstrukciji fasada zgrada kolektivnog stanovanja,
ali se iskreno nadam da ta činjenica što dve zgrade nisu uspele da se
organizuju i iskoriste odobrena sredstva neće uticai na odbornike Skupštine
grada da umanjuju iznos tih sredstava planiran za 2020 godinu. Jer , početno
interesovanje građana organizovanih u
Stambene zajednice zgrada , je bilo više nego dobro.Kao jedan od uzroka što sva
odobrena sredstavza 2019 godinu nisu iskorišćena treba imati u vidi u nedovoljno iskustvo i
znanje većine odabranih profesionalnih
upravnika Stambenih zajednica za planiranje i vođenje složenijih ,investicionih
projekata . Mi, „Gradsko stambeno“ Kraljevo ,samo vršimo nadzor nad radovima
koje samostalno ugovaraju Stambene zajednice ali to ne znači da nismo spremni
da im pomognemo svojim znanjem i iskustvom da efikasnije prođu kroz sve faze
takvog ,investicionog, projekta sufinasiranog i sredstvima iz javnih prihoda.
Razmena iskustva nije na odmet!
Prve promene u sektoru
poboljšanja energtske efikasnosti zgrada na teritoriji grada Kraljeva pokrenute su sa mrtve tačke još pre tri godine.
Kroz projekat„Energetska efikasnost u javnim zgradama“ podržan od strane Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog
razvoja a na osnovu Sporazuma o zajmu potpisanog između Republike Srbije i
Nemačke razvojne banke –KfW sprovedena je rekonstrukcija zgrade Mašinsko tehničke škole „ 14oktobar vredna preko pola
miliona evra od čega je ministarstvo investiralo 423.147,66 evra obezbeđenih na
osnovu pomenutog Sporazuma.
Aktivnosti na
unapređenju energtske efikasnosti objekata namenjenih obrazovanju nastavljene
su i ove godine. Ovih dana se privode kraju radovi na rekonstrukciji fasada zgrada ESTŠ „Nikola Tesla“ , Gimnazije u Kraljevu i Ekonomsko-trgovinske škole čime
će se unaprediti energetska efikasnost tih objekata. Za te radove Ministarstva
rudarstva i energetike je izdvojilo
13.500.000 dinara a Ministarstvo prosvete , nauke i tehnološkog razvoja
7.000.000 dinara.Grad Kraljevo je izdvojio 10.906.654 dinara kao svoj udeo u
ovim aktivnostima.
„Kada se već u
Kraljevu ,iz godine u godinu, izdvaja
sve više sredstava za jačanje energetske
efikasnosti javnih i drugih objekata što je,inače, pohvalno, valjalo bi
razmisliti i da se ,kroz Progam Energetske efikasnosti u budžetu grada Kraljeva
kao jedna od aktivnosti planira , i materijalno podrži,razmena iskustva između
predstavnika onih javnih objekata i Stambenih zajednica koji su već sproveli
rekonstrukciju i obnovu fasade kao mere jačanja energetske efikasnosti svog
objekta sa onima koji se tek spremaju da konkuriši i sprovedu takav ,složeni,
investicioni projekat .To bi trebalo da bude jedan od poslova , inače
neaktivnog Saveta za energetsku efikasnost grada Kraljeva,koji se ,od svog
konstituisanja na početku ove godine više nikada nije sastajao, a mi iz
civilnog sektora im nudimo i pomoć i saradnju“ rečeno nam je u udruženju
građana „Kraljevački razvojni centar.
Objavljeno: 15.11.2019. | autor: KV Novosti -on line
Politička stranka
„Zdrava Srbija“ je ,večeras , u Kraljevu , u prisustvu stotinak zvanica , uz
prigodan program i direktan televizijski
prenos lokalne televizije „Melos“ iz Kraljeva svečano otvorila svoju
Regionalnu kancelariju smeštenu na šestom spratu nekadašnje Doma društvenih
organizacija a sadašnjem Poslovnom
centru „Melos“.
Milan Stamatović pred kraljevčanima
Gostima je , pre
otvaranja Regionalne kancelarije , prikazan film o Čajetini koji ,u osnovi,
govori o rezulataima dvanasetogodišnjeg ,uspešnog, upravljanja ovom
zlatiborskom opštinom od strane Milana Stamatovića i njegovog tima.
Kao ključne poruke tog proma filma navedene su, uvećanje
opštinskog budžeta za sto puta u odnosu na vreme pre preuzimanja vlasti od
strane tima Milana Stamatovića , ali i
podatci o povećanju broja stanovnika opštine Čajetina što je rezultat delom
većeg nataliteta a delom i doseljavanja u ovu opštinu uzrokovanog činjenicom da
je to sredina koja nudi brojne mogućnosti za brzo nalaženje posla u sektoru
turizma i poljoprivrede.
I upravo taj model
uspeha Čajetine , baziran na konceptu fokusiranja svih kapaciteta jedne lokalne
samouprave u mere podrške turizmu i
poljoprivredi kao privrednim granama koje nude brojne , razvojne , mogućnosti ,
promovisan je ,večeras, i u Kraljevu kao stožer ekonomskog dela programa
„Zdrave Srbije“ kao političke stranke.
Sa otvaranja Regionalne kancelarije „Zdrave Srbije“ u Kraljevu
Milan Stamatović se ,pred
gostima na svečanosti otvaranja
Regionalne kancelarije „Zdrave Srbije“ u
Kraljevu , osvrnuo i na pojedine medijske spekulacije bazirane
na identifikaciji njegove stranke sa
nekim, novokomponovanim, strankama političke desnice u Srbiji naglasivši da su programske razlike ali i prakse političkog aktivizma „Zdrave Srbije“ dijametralno suprotne uprkos
, na prvi pogled, bliskim političkim
načelima.
Iako se lider „Zdrave
Srbije“ nije ,eksplicitno,izjasnio o ideji bojkota predstojećih izbora, na
osnovu svega što se čulo večeras u Kraljevu , posebno u delu planova o jačanji
stranačke infrastrukture na teritoriji Moravičkog i Raškog upravnog okruga , da
se zaključiti da to nije opcija koju ova politčka stranka podržava što ,u
osnovi, i nije novina.
Objavljeno: 13.11.2019. | autor: KV Novosti -on line
Danas se navršilo tačno trideset sedam godina od kada je spomenik srpskim ratnicima
stradalim u ratovima 1912 do 1918 vraćen
na svoju prvobitnu i sadašnju lokaciju u centar Kraljeva.
Posle 22 godine Spomenik napušta Gradsko goblje
Popularni „Milutin“
koji je to ime dobio tek 1985.godine posle izlaska iz štampe romana „Knjiga o
Milutinu“ autora Danka Popovića, najupečatljivi je i najprepoznatljiviji simbol
grada Kraljeva.
U osamdesetosmoj godini
svoga postojanja, podignut još daleke
1931.godine,nikada do danas nije dobio konačan izgled kako ga je zamislio
njegov autor, ruski arhitekta i vajar Roman Verhovski koji je inače i autor
istog takvog spomenika u Beogradu podignutog na Novom groblju u čast branioca
Beograda 1914-1915 godine.
Još tačnije kraljevački
spomenik je nastao po uzoru na ovaj beogradski i za razliku od njega livenog u
Kragujevcu ,naš „Milutin“ je sačinjen na Voždovcu u čuvenoj livnici „Jeremić“ a
kalupe za njega izradio je vajar Živojin Lukić.
Iako nedovršen do
današnjih dana spomenik je doživeo jednu seobu sa prvobitne, i sadašnje,
lokacije i to 1.maja 1960 godine kada je realizovano Rešenje opštinskog veća
Narodnog odbora opštine Kraljevo od 29.novembra 1959.godine.
Dvadeset dve godine
spomenik se nalazio na nedoličnoj i neuglednoj lokaciji unutar starog gradskog
groblja.
Sa ovakvim ,kako bi se
danas to reklo „SI-VI“-jem Milutin je
svojevrsni spomenik našim naravima čija bi dominantna karakteristika mogla da
bude nedovršenost.Tačnije osobina većine
nas ,da brojne započete poslove i obaveze ostavljamo nedovršenim pravdajući se
bezbrojnim,mahom neopravdanim,razlozima.
Rekonstrukcija Trga i konzervacija spomenika -2018
Neka nas i ova naša , malo šira priča, podseti na to da i pored prošlogodišnje rekostrukcije Gradskog trga i konzervacije Spomenika srpskim ratnicima ,kada je kompletno očišćen postament i bronzana figura i zamenjeni nedostajući kameni delovi ,spomenik nije završen u skladu sa prvobitnom idejom.
Kako
je i kada sagrađen Spomenik srpskim ratnicima 1912-1918 godine
Istoričar Dragan
Drašković,direktor Narodnog muzeja u Kraljevu se ovom temom bavio u svom radu „O izgradnji
Spomenika srpskim ratnicima u Kraljevu“ koga je objavio u časopisu „Naša
prošlost“ novembra 2011.godine.
O ovoj temi isti autor
je pisao i oktobra 1982.godine u „Ibarskim novostima“ baveći se pisanjem lista
„Politika“ o gradnji spomenika u Kraljevu tridesetih godina prošlog veka.
Ideja za gradnju spomenika,po Draškoviću, se prvi put pominje
1913 godine a realizacija je otpočela tek 1928 godine da bi spomenik bio većim
delo dovršen 1931.godine. Kažemo većim delom jer se na jednom snimku koga
je iz aviona 7.avgusta 1933 sačinio
pilot narednik Milčić jasno vide skele
oko spomenika na trgu gde je tada bila
smeštena i gradska pijaca.
A te 1931.godine koja
se smatra godinom dovršetka spomenika 1.avgusta na gradilištu spomenika
prilikom ugradnje kamnjena pri vrhu 10 metara visokog postamenta četri radnika pala su sa skele od kojih je
jedan, Dragoljub Stojaković iz Popine, preminuo sutradan od posledica pada.
8.oktobra 1937 godine
„Politika“ pod naslovom „Nedovršeni spomenik izginulim borcima iz
Kraljeva“ između ostalog piše da pored podignutog postolja i izlivene figure
vojnika sa puškom i zastavom još uvek nisu postavljene prvobitno planirane
ploče sa imenima izginulih ratnika iako je za iste ostavljenono mesto na
spomeniku. Pišući da za to nedostaje ondašnjih 60 000 dinara autor zaključuje
tekst konastacijom da nije bilo više para a i pitanjem kada će biti
nedostajućeg novca.
I Dragan Drašković u
svom radu iz 2011 godine konstatuje : „Prepoznatljiv motiv Kraljeva, Spomenik
srpskim ratnicima 1912-1918, podignut 1931.godine,još uvek nema
konačan,projektom predviđen izgled i potpuno istražen istorijat,od ideje za
podizanje 1913.godine, do sadašnjih vremena.Tome su doprineli Kraljevčani
podeljeni i suprostavljeni po više osnova:po pitanju učešća odnosno neučešća u
ratovima,po političkim opredeljenjima, po ekonomskim mogućnostima itd…Tako
podeljenim nije im bilo teško da se
spore i sukobe oko utvrđivanja lokacije spomenika pre početka gradnje,
zatim u toku gradnje zbog nedostatka novca ili oko količine utrošenog
materijala,kao i prilikom izmeštanja sopmenika na novu lokaciju,pored Gradskog
groblja, 1960.godine,koje je imalo ideološke razloge,i njegovog ponovnog
vraćanja na staru lokaciju,centralni kružni trg, 1982.Sve ovo je prouzrokovalo da
u projektom predviđene kamene niše na postamentu ne budu ugrađene mermerne
ploče sa imenima izginulih ratnika 1912-1918 iz Kraljeva,čime bi spomenik dobio
konačan izgled.“
No ta nedovršenost nije
bila prepreka da se ,u jednom periodu, spomenik izmesti sa svoje prvobitne
lokacije.
Izmeštanje
spomenika
Prema svedočenju iz
1982 godine učitelja u penziji Radeta
Radosavljevića prve inicijative za izmeštanje sopmenika krenule su još 1945
godine kada je, po njemu, jedan službenik kraljevačkog sreza pokrenuo tu
inicijativu.
Tada se ,kazuje,
Radosavljević,organizuje njih nekoliko kraljevčana na jednom neformalnom sastanku održanom u
apoteci Toše apotekara, i dogovaraju da
učitelj Bora Radovanović napiše jedno pismo koje je u celini objavljeno u
lokalnom listu „29 novembar“ i u kome se iznose argumenti protiv te početne
inicijative.
Netačne su i priče po
kojima je Tito bio jedan od inicijatora da se spomenik izmesti sa gradskog trga
koji je dobio njegovo ime jer je on na tom trgu ,pored spomenika, prvi put govorio
1951.godine na proslavi desetogodišnjice formiranja IV kraljevačkog bataljona a prva ozvaničena
inicijativa dogodila se 1959 godine kada je 29.novembra doneto Rešenje
opštinskog veća Narodnog odbora opštine Kraljevo da se , zbog usvajanja
Generalnog urbanističkog plana,spomenik izmesti na nepostojeće vojničko groblje
iz prvog svetskog rata gde je , navodno, sahranjeno preko 1000 izginulih
srpskih vojnika.
Rešenje o izmeštanju spomenika od 29.XI 1959
Tog dana ,29.novembra
1959 godine u Kraljevu je Aleksandar
Ranković otkrio Spomenik otpora i pobede
u parku kod Železničke stanice.
Ovo Rešenje je
realizovano tek šest meseci kasnije, tačnije 1.maja 1960 godine kada je
Spomenik srpskim ratnicima izmešten sa gradskog trga i kad je neko primetio „da
se spomenik seli na groblje da bi se na trgu napravilo „groblje (parking)
automobila“.
Izmeštanje spomenika
naišlo je na negodovanje građana ali nije zabeležen ni jedan javni protest što
je i razmljivo imajući u vidu karater ondašnje vlasti koja je vladala gvozdenom rukom u te prve dve posleratne decenije.
Vraćanje
Spomenika srpskim ratnicima na Trg
Preživeli solunci
nikada se nisu pomirili sa izmeštanjem Spomenika srpskim ratnicima na prikladnu
i neprimerenu lokaciju na starom gradskom groblju.
Okupljajući se svakog
15 septembra kraj spomenika povodom obeležavanja godišnjica proboja solunskog
fronta glasno i javno su iskazivali svoje negodovanje ,zbog mesta na kome je
spomenik,malobrojnim predstavnicima vlasti koji su ih udostojavali svog
prisustva na taj dan.Bilo je zadivljujuće posmatrati te starine kako nemo i u
tišini punoj prekora prolaze u koloni kroz grad odlazeći do groblja da polože
venac na spomenik srpskim ratnicima.
Prva zvanična inicijativa za vraćanje
spomenika u centar grada zabeležena je 17.jula 1978.gofine kada je Dragan
Ranković, delegat Saveza boraca u onadašnjem Društveno-političkom veću
Skupštine opštine zatražio u ime učesnika oba rata, građana i omladine da se
spomenik vrati u centar.
Tek dve godine kasnije ,1980.godine, ondašnji Predsednik mr Zarija Martinović daje nalog Radomiru Baraću, načelniku za urbanizam i mr.Milanu Matijeviću predsedniku Izvršnog saveta opštine da pripreme predlog za izmenu generalnog urbanističkog plana čime bi se stvorili uslovi za vraćanje spomenika.
27.januara 1982.godine
Izvršni savet je usvojio Zaključak i predložio Skupštini opštine donošenje
Odluke o izmeni i dopuni detaljnog urbanističkog plana u kome se nalazilo i
rešenje za vraćanje spomenika u centar grada .
Skupština opštine je
marta 1982. godine, na poslednjoj sednici u tom sazivu, donela Odluku o
utvrđivanju urbanističkih uslova za uređenje trga i vraćanje spomenika.
Te 1982. godine
ondašnjoj Jugoslaviji pretila je eksterna nelikvidnost-kriza javnog duga pa je
bila suočena i sa pretnjama plenidbom aviona i brodova.Ekonomska kriza,
nestašice, bonovi za pojedine artikle, par – nepar za vožnju automobila
postajali su stvarnost….
Na unutrašnjem
planu,posebno u Srbiji, građani su bili zabrinuti eskalcijom albanskog
nacionalizma na Kosovu i masovnim demonstracijama održanim aprila predhodne,
1981.godine.
1982 godina je bila i
godina izbornog ciklusa na lokalnom nivou kao u ondašnjim društveno-političkim
organizacijama tako i na nivou sva tri odnašnja veća Skupštine opštine.
Omladinci-akcijaši pripremaju trg za povratak spomenika
U takvom makro
ambijentu na lokalnom nivou a posebno posle izbora Branka Maričića ondašnjeg
direktora „Autotranspotra“ na funkciju predsednika Skupštine opštine 21.aprila
1982.godine, stekli su se uslovi da se stalna inicijativa solunaca o povratku
spomenika na centralni gradski trg realizuje.
Prema svedočenju samog Maričića njega je , kao novoizabranog predsednika ,među prvima posetila grupa starih solunskih ratnika predvođena njegovim zemljakom iz Žiče, junakom proboja Solunskog fronta Milanom Gvozdenovićem u kojoj su bili i solunci Milan Baltić iz Mataruške Banje i Žarko Čolović iz Kraljeva.
Branko,dete palog borca
iz Drugog svetskog rata,imao je puni respekt za ratnike i njihov doprinos
stvaranju ondašnje države. Bio je, takođe,svestan osetljivosti političkog
trenutka pa je prihvatajući se realizacije inicijative solunskih ratnika znao
da akcija mora dobiti širi duštveni konsenzus i da mora biti dobro isplanirana
i efikasno izvedena.
Prvi zadatak mu je bio
izbor saradnika za izvođenje ove akcije. Ljude za taj zadatak Branko je nalazio
kako među svojim prvim saradnicima na poslu Predsednika opštine tako i među prijateljima
iz omladinskih dana i iz svog ranijeg poslovnog okruženja.
24.juna 1982 godine u
kontekstu obezbeđivanja što šireg konsenzusa za realizaciju dokumenata vezanih
za uređenje gradskog trga i povratak spomenika održana je zajednička sednica
sva tri veća Skupštine opštine, Opštinskog odbora Saveza boraca i drugih
društveno-političkih organizacija gde je konačno dogovreno da se uredi gradski
trg, da se spomenik vrat na staro mesto, da se centralna gradska ulica pretvori
u pešačku zonui da se rekonstruiše stara zgrada škole IV kraljevački bataljon.
Mesec dana kasnije
22jula 1982 godine održana je konstitutivna sednica Skupštine Fonda za uređenje
Trga maršala Tita i restauraciju stare
škole IV kraljevački bataljon. Fond je osnovan sa namerom da se preko
njega realizuje uređenje trga i povratak spomenika a i da se izbegne eventualno
prozivanje Skupštine opštine za taj projekat čega je inače, bilo, posebno u
delu javnosti u drugim ondašnjim republikama.
Iz tog perioda ostao je
upamćen tekst objavljen u „Slobodnoj Dalmaciji“ ukojoj se tadašnji Predsednik
opštine Branko Maričić proziva za veli-kosrpski nacionalizam zbog vraćanja
spomenika.
Primerak Zahvalnice za pomoć pri izgradnji trga
Za kratko vreme preko
35 000 fizičkih i pravnih lica izvršilo jeučlanjenje u Fond i uplatilo,shodno
mogućnostima, novac.
Za izvođača radova
Odlukom Skupštine ondašnjeg SIZ-a za upravljnje građevinskim zemljištem a na
predlog Izvršnog odbora Fonda izabrano je beogradsko preduzeće „Ratko Mitrović“
koje je sa cenom od 18.819.238.000 starih dinara i kreditom od jedne stare
milijarde koga odobrava, bilo za 165 milona starih dinara jeftinije od
kraljevačkog „Kablara“.
„Ibarske novosti“ u
svom 1517 broju od 16.septembra 1982 godine pišu da je glavna ulica zatvorena
za sobraćaj i da će uskoro početi radovi na rekonstrukciji gradskog trga.
Ibarske novosti su orgnizovale svoj Okrugli sto o inicijativi za vraćanje spoemnika
I zaista već sutradan u
subotu 17.septembra omladinske brigade otpočele su sa uklanjanjem betonskih
ploča na trgu čime su i otpočeli radovi na rekonstrukciji.
Realizacija povratka
Spomenika srpskim ratnicima na glavni gradski trg izvedena je u okviru poslova
rekonstrukcije Trga maršala Tita i u skladu sa važećim Detaljnim urbanističkim
planom koji je bio autorsko delo slovenačkog arhitekte profesora dr. Feđe
Košira.
Projekat za vraćanje
spomenika uradio je arhitekta Veljko Vučković iz Zavoda za zaštitu spomenika
kulture a sve građevinske radove ispred Fonda vodili su inžinjer Radomir Barać
i građevinski tehničar Miša Trifunović.Kamene blokove iz kamenoloma u Kamenici
besplatno je rezao Rajica Kovačević kamenorezac iz sali i ugrađivali majstori
iz Temske kod Pirota.
13.novembra
1982.godine, oko 13,30 sati tansporterom kraljevačke „Erozije“ spomenik je posle
dvadeset dve godine vraćen na svoje mesto.
Nekako u isto vreme tog dana Predsednik Skupštine opštine Branko Maričić koji je dao veliki doprinos vraćanju spomenika sahranjivao je na gradskom groblju svoju suprugu Slađanu.
Montažu spomenika pratilo je više stotina građana koji su se spontano okupili iako termin nigde nije bio objavljen a kraljevački ugostitelj Ljubiša Marković-Batica čašćavao je radnike i prisutne građane sa zlatiborskom prepečenicom.
I ovoga puta radovi na izgradnji spomenika nisu dovedeni do kraja je, u odnosu na prvobitni projekat, u nišama na postamentu nisu upisana imena izginulih ratnika . Umesto toga na zapadnom delu spomenika postavljena je bronzana ploča sa nazivima mesta gde su vođene bitke u Prvom i Drugom balkanskom ratu, na južnoj strani postamenta je ploča sa nazivima bitaka i golgote u Prvom svetskom ratu, na istočnoj strani nalazi se ploča sa mestima u kojima su lečeni srpski ratnici i vođene odsudne bitke za probojSolunskog fronta. Na severnoj stran postamenta postavljena je u niši ploča sa natpisom: Srpskim ratnicima palim za slobodu otadžbine 1912-1918 Ratni drugovi i zahvalan narrod 1934
Povratak ratnika -13.XI 1982
Simbolika
spomenika
Postament- kamena monolitna stena predstavlja snagu zemlje i naroda.Podnožje predstavlja kamene morske talase koji se razbijaju o postament -snagu naroda.
Talasi simbolično
podsećaju i na morske dubine – „Plavu grobicu“ gde su sahranjivani srpski
ratnici oko ostrva Vido i Krf.Figura vojnika i državni grb okrenuti su ka severu
odakle je došao neprijatelj. Krst na vrhu zastave je simbol vere koja je iznad
svega, a stav i i silueta bronzane figure dati su u obliku krsta što simbolizuje
raspeće i stradanje srpskog naroda.
Vojnik zastavu drži levom rukom, do srca, a pušku u desnoj ruci izrazom odlučnosti da brani svoju državu. Na nogana su mu opanci simbol njegovg seljačkog – narodnog porekla, a na grudima nosi odlikovanje kao simbol hrabrosti i ostvarenih pobeda srpske vojske u ratovima 1912-1918.
Visina postamenta 10,55 metara.Visina figure vojnika 4,10 metar. Visina zastave od temena glave do vrha koplja 1,87 metara Ukupna visina spomenika od tla do vrha koplja je 16,52 metara.Osnova postolja je 11,30 x 11,40 metara
Spomenik je Odlukom sva
tri veća Skupštine opštine Kraljevo 29. juna 1990. godine stavljen pod zaštitu
zajedno sa Trgom i delom stare čaršije.
Objavljeno: 07.11.2019. | autor: KV Novosti -on line
Danas je u Vrnjačkoj Banji održana , prva od tri za
novembar planirane , zajedničke edukativne radionice za predstavnike javnih
uprava ,civilnog društva i lokalnih medija Vrnjačke Banje , Raške i Kraljeva
koje ,u partnerstvu sa pomenutim lokalnim samoupravama i uz podršku
Ministarstva zaštite životne sredine , sprovodi udruženje građana „Kraljevački
razvojni centar“.
„ Želeli smo da ,
realizujući projekat „Komunikacije su osnove aktivizma“, pokrenemo praksu zajedničkih radionica za predstavnike onih
delova javnih uprava koje se bave poslovima zaštite životne sredine u svojim
lokalnim samoupravama zajedno sa
predstavnicima udruženja građana koja su
aktivna u toj oblasti i predstavnicima lokalnih medija koji ,najčešće, i
izveštvaju o raznim aktivnostima koje se sprovode sa ciljem unapređenja
kvaliteta životne sredine. Činilo nam se prirodnim da ove , po našem mišljenju
ključne aktere postupanja u inače malobrojnim
akcijama kojima se unapređuje stanje u životnoj sredini ,okupimo na
jednom mestu i ukažemo im na potrebu i značaj njihove planirane i permanentne , međusobne komunikacije. Jer je planska i kontinuirana , komunikacija među njima ključna predpostavka za snaženje
preko nam potrebnog građanskog aktivizma koji treba da doprinese smanjivanju
brojnih , nagomilanih, problema u ovoj oblasti po našim opštinama i gradovima“
rekao je danas u Vrnjačkoj Banji Zoran
Nikolić , predsednik udruženja građana „Kraljevački razvojni centar“.
Današnja zajednička
radionica u Vrnjačkoj Banji , i aktivnosti koje su joj predhodile , još jednom
ukazuju na potrebu organizovanijeg bavljenja lokalnih samouprava uređivanjem
svojih ,inače šarenolikih ,praksi u komunikacijam . Krajnji ishod tih
aktivnosti trebalo bi da budu dokumenti o integrisanim komunikacijama unutar
jedne lokalne samouprave , posebno unutar njene javne uprave .Time bi se
unapredla neophodna međusektorska saradnja unutar javne uprave ali i kreirale
predpostavke za veće i angažovanije uključivanje građana u procese kreiranja i
planiranja lokalnih javnih politika , posebno u oblasti zaštite životne
sredine. Od preko 300 normi iz evropskog zakonodavstva koje trebaju bit
implementirane u naš pravni poredak kroz predpristupne procedure koje su u toku
,više od polovine tiče se zaštite životne sredine a 80 procenata njih direktno
će se primenjivati na lokalnom nivou. Unapređene ,osmišljene i planirane
komunikacje u lokalnim samoupravama trebaju doprineti efikasnosti tog posla a
jedan od ishoda biće i zdravija životna sredina.
Sledeća , zajednička,edukativna
radionica o komunikacijam u oblasti zaštite životne sredine biće organizovana
15.novembra u Raški.
Objavljeno: 29.10.2019. | autor: KV Novosti -on line
Predhodnih dana zabeleženo je neuobičajeno i
povećano interesovanje javnosti i medija za kvalitet vazduha koga udišemo .Opravdano
reagovanje , u danima pred nastupajuću grejnu sezonu koja će , izvesno je , negativno uticati na ionako
problematičan kvalitet vazduha u većim gradovima po Srbiji , indukovano je
,pojedinim , objavljenim rezultatima merenja kvaliteta vazduha.
Gradsko veće grada Kraljeva
je , nedavno , na svojoj 105 redovnoj sednici usvojilo i redovni mesečni Izveštaj
„Zavoda za javno zdravlje Kraljevo“ o
praćenju kvaliteta vazduha za mesec septembar 2019 godine.
U zaključku tog ,mesečnog
izveštaja se , između ostalog , kaže da su izmerene vrednosti ukupnih taložnih
materija u vazduhu tokom septembra bile ispod
maksimalno dozvoljenih vrednosti od
450 mg/m2/na dan na svim mernim mestima.
Trebalo bi da to , u
danima povećanog interesovanja javnosti i medija za kvalitet vazduha koga udišemo , deluje
umirujuće na kraljevčane ali brojni su drugi razlozi zbog kojih mesta optimizmu
nema bar kada je u pitanju delotvorno ponašanje lokalne vlasti u Kraljevu na
otklanjanju makar nekih uzročnika tog problema.
Bez želje da umanjimo
značaj pojedinih aktivnosti lokalne samouprave
, poput onih ,skorijih, na jačanju energetske efikasnosti pojedinih
javnih objekata, ne možemo a da ne ukažemo na , još uvek izraženu nespremnost ,
da se o problemima zaštite životne sredine pa i o problemu kvaliteta vazduha i
uzrocima njegovo zagađenja vodi jedan kontinuirani i demokratski dijalog sa
građanima bilo pojedincima, bilo onima
integrisanim u civilnom sektoru . Nespremnost da se takva rasprava inicira
, planira ,organizuje i vodi izrazita je .To u mnogome obeshrabruje građansku
inicijativu kada je reč o problemima iz oblasti
zaštit životne sredine a , na momemnte , liči i poprima sve elemente
nepoželjnosti takvih ,građanskih ,inicijativa.
Evo jednog takvog primera: Odbornik u Skupštini grada,magistar
mašinstva Jovan Nešović , zaposlenu u JKP“Toplana“ i delegiran od svog
preduzeća za člana novoformiranog Saveta za energetsku efikasnost grada se ,
19.februara ove godine , obratio pismeno zanmeniku gradonačelnika koji
predsedava ovim Savetom sa inicjativom da se ,na Savetu, razgovara o problematici sagorevanja energenata u transportu i za zagrevanje objekata kao
uzročnicma zagađenja vazduha u gradu Kraljevu.
Jovan Nešović na jednom Okruglom stolu o energetskoj efikasnosti
Februara ove godine , čestice
PM 10 i PM 25 beležile su ,u Kraljevu, parametre i do četri puta veće od
propisima tolerisanih vrednosti , a Kraljevo je , prema Izveštaju Zavod za
javno zdravlje , tačnije njegovog Centra za higijenu i humanitarnu ekologiju
imalo , tokom 2018 godine ,105 dana sa koncentracijom ovih , po zdravlje
izrazito opasnih čestica u vazduhu, iznad dozvoljenih vrednosti.
Odgovora na njegovu
inicijativu nije bilo , Jovan je ,revoltiran ćutanjem institucija , mesec dana
kasnije podneo pismenu ostavku na članstvo u Savetu za energetsku efikasnost
grada Kraljeva , a ćutanje nadležnih i dalje traje .Jer , kako drugačije
(pro)tumačiti činjenicu da se ovaj Savet a ni dan danas nije sastao .Ima li to
ikakve veze sa činjenicom da je ta inicijativa pokernuta od od strane
opozicionog odbornika,ili je u pitanju nešto drugo,nama nedokučivo? Grejna sezona
se zahuktava , problemi kvaliteta vazduha u Kraljevu biće isti a sudbina jedne
građanske inicijative nije zabrinula nikoga. Hoće li ćutanje institucija i
dalje biti neprobojni bedem za ovu i slične građanske incijative koje se tiču
efikasnije zaštite životne sredine na lokalnom nivou ostaje nam da vidimo . Ili
da se , možda , nadamo da će neuobičajeno i povećano interesovanje javnosti i
medija na svim nivoima za kvalitet vazduha koga udišemo ,a koga pomenusmo na samom
početku ovog teksta, doprineti da institucije lokalnih samouprava u Srbiji
počnu da prihvataju građane i civilno društvo kao legitimne i
poželjne partnere a ne kao svoje umišljene protivnike.
Objavljeno: 25.10.2019. | autor: KV Novosti -on line
Kraljevo se danas , komemoracijom
održanom u Svečanoj Sali grada Kraljeva , oprostilo od svoje muzičke i ljudske legende Milorada Petrovića Kimija.
Prešao je „ Kimi“, „ Badža
“, „ Legenda “ sa njemu dragih ulica i
trgova grada na obalama Ibra u neku nebesku ulicu „Kraljevačkih muzičara“ kako
to ,danas ,na komemoraciji reče njegov drugi iz srednjoškolske klupe glumac
Milomir Mile Nedeljković. Pridružio se ,tamo gore , na nekom ,valjda, boljem
mestu brojnim kolegama muzičarima Drašku
,Čombetu, Bobiju… koji su ,zajedno sa njim, obeležili jednu muzičku epohu
grada koji je , muzičkoj sceni i estradi nekadašnje Jugoslavije i današnje
Srbije , podario desetine i desetine vrsnih muzičara različitih žanrovskih
pravaca , od narodnjaka , džeza , roka , opere…
U brojno plejadi vrsnih
muzičara i pevača „Kimi“ je bio i ostao , kako se to u Kraljevu kaže, posebna
priča… Od prvih akorda uhvaćenih na
harmonici „Veltmajnster“ , sve do jedinstvenog i neponovljivog zvuka njegovih
klavijatura na hiljadama živih nastupa , od dečačke grupe „Kraljevi ritma“,
preko „ Bezimenih “, „ Smaka “ , „ Baltik blues band “-a , „ MP Kimi grupe “….pa
do njegove zadnje svirke „Kod Vuka“ u
Vrnjačkoj Banji , koju je 30 .septembra
ove godine odradio sa sveže ušivenom ranom od teške operacije.
Mnogo je toga što ga je
,pored njegove virtuoznosti na klavijaturama ,činilo posebnim ali ,danas kada
se fizički opraštamo od njega pomenimo bar neke . To je pre svega njegovo
shvatanje ,interpretiranje i zašto ne reći življenje muzike kao globalnog
fenomena i snažnog alata datog ljudima
da međusobno razumljivo komuniciraju
iako ih rase , klase ,vere i ko zna šta
sve ne još, svesno i nesvesno deli. „Kimi“ je svojim interpretacijama ,bilo da je to njemu
omiljeni bluz ili pak naša narodna muzika,upravo to pokazivao i dokazivao . Njegova vedrina i
osmeh kojima je plenio ma gde se pojavio ispunjavajući ,taj ,bilo koji prostor
, pozitivnim vibracijama koje su bile prepoznavane širom svetskih
meridijana ,od Nju Orleana, Njujorka ,
Beograda , Kraljeva ,pa sve do bezbroj
malih restorana i kafana širom Balkana. Globtroter koji se uvek vraćao
svom Kraljevu donoseći i šireći svojim
interpretacijama i sobom , duh
toleranicje , kosmopoliitizma i ljubavi među ljudima.
„ Ima , postoji , jedna
radnja ,u Kraljevu koju je smislio , organizovao i u svet poslao naš znameniti
sugrađanin ,književnik Goran Petrović i zove se Sitničarnica kod srećne ruke. Mislim
, ja verujem i tako ću i dalje živeti da je vlasnik te radnje bio naš „Kimi“. Možda
će pisac reći da postoje još neki vlasnici Sitničarnice kod srećne ruke ali ja sam to naslutio, prepoznao kod „Kimija“
još dok smo delili klupu u prvom razredu srednje tehničke škole, kada je on pitajući se šta ga
je , obzirom sasvim druga životna
interesovanja i ljubavi dovelo u skamije baš te škole, hrabreći i mene ,
njenu sličnih interesovanja , da preispitujem i svoje lične dileme šta ja to
hoću sa svojim životom “ rekao je , između ostalog , opraštajući se na
današnjoj komemoraciji od svog druga glumac Milomir Mile Nedeljković.
Milorad Petrović Kimi je sahranjen ,danas, na Starom gradskom groblju ispraćen od svoje porodice i prijatelja.