Objavljeno: 30.12.2018. | autor: KV Novosti -on line
Od kada su bagerima porušeni ostaci zidova Arap, ili
Hasan – Čelebi džamije u Novom Pazaru, većina Novopazaraca oseća duboku
prazninu nestajanjem ključnih delova kulturnog mozaika ovog grada. Džamija
spada u najstarije građevinske objekte u Novom Pazaru i nalazi se, tj. nalazila
se na ulazu u staru novopazarsku čaršiju i kao takva je simbol grada. Od
nedavno, od džamije je ostalo samo minare, kao svedok davno prošlih vremena.
Veliko je pitanje šta će iznići na temeljima ovog drevnog zdanja? Opravdano se
strahuje da se rušenjem poslednjih ostataka glavnog objekta, desio nenadoknadiv
gubitak identiteta Novog Pazara.
Iako su predstavnici lokalne samouprave, istoričari i
građani Novog Pazara, u više navrata upozoravali da sam način rekonstrukcije
Arap džamije predstavlja ‘’agresiju na kulturnu baštinu’’, ona je ipak
porušena. U godini koja je proglašena Godinom evropske kulturne baštine, u
Novom Pazaru je nestao jedan od najstarijih spomenika kulture. Rušenje Arap džamije
nije zaustavilo ni rešenje Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture
kojim se Islamskoj zajednici u Srbiji zabranjuje izvođenje radova na
„rušenju ostatka zidova i minareta Arap džamije“ u Novom Pazaru jer,
kako su naveli, izvode se bez utvrđenih uslova za preduzimanje mera tehničke
zaštite.
Zavod je uvidom u službenu evidenciju utvrdio da su još
2013. godine odredili uslove za sanaciju krova i međuspratne konstrukcije
džamije, kao i da su u maju ove godine zabranili IZ u Srbiji radove na krovnoj
konstrukciji, jer su ih izvodili bez utvrđenih uslova i mera tehničke zaštite.
Sa druge strane, Mešihat IZ u Srbiji saopštava da se radovi na obnovi Arap
džamije u Novom Pazaru izvode uz „poštovanje svih standarda i normi“.
U pitanju je džamija koja se prvi put pominje u popisu iz
1528. godine i jedna je od najstarijih novopazarskih džamija. Očuvano je
narodno predanje da je njen graditelj Hasan Čelebi, koji je bio po poreklu
Arapin, zbog čega je i džamija dobila ime Arap džamija. U istorijskim izvorima
iz XVI veka pominje se izvesni Hasan Čelebi ili Hasan-beg kao graditelj
džamije, ne velikih razmera, bez naznake njegove etničke pripadnosti, a mezar Hasan Čelebije je verovatno onaj sa
velikim nišanima pored same džamije.
Arap džamija spada u red džamija s minaretom zidanim
opekom i kamenom ozidanom opekom. Ovakav oblik i način zidanja minareta odraz
su autohonog izražavanja u sakralnoj arhitekturi. Minaret je znalački izveden i
ukrašen. Položajem, pomalo zdepasti i arhaični minaret Arap-džamije čini
vizuelni akcent čitave stare čaršije. Zidano je tankom opekom, od koje su
izvedena i gazišta i konstrukcija spiralnog stepeništa, samo su parapetne ploče
izvedene od kamena trhita.
Rušilački čin u septembru osudile su brojne nevladine organizacije, ustanove i pojedinci. A evo kako je rušenje Arap džamije doživeo i opsisao istoričar, Esad Rahić. „Samo ako ostaneš stara ljepotice kakvom te vijekovi poznaju i budućnost će se pokloniti pred tobom. Po tebi i nas prepoznaju. Ako promjenimo tvoj lik ni mi više nećemo biti ono što smo sa tobom bili. Budućnost će se postidjeti od nas. „
Tekst je jedаn od sаdržаjа medijskog projektа
„Dolinа krаljevа“ je grаditelj nаšeg , evropskog , identitetа“ kogа sprovode
„KV Novosti-on line“ а kogа je podržаlo Ministаrstvo kulture i informisаnjа
.Stаvovi izneti u tekstu su isključivа odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni nа
koji nаčin ne predstаvljаju stаvove i mišljenjа Ministаrstvа kulture i
informisаnjа.
Objavljeno: 29.12.2018. | autor: KV Novosti -on line
Opština Raška spada u onu , malobrojnu , grupu lokalnih samouprava u Srbiji u kojima je svest o značenju i značaju kulturne baštine za promociji i unapređenje turističke ponude prisutna prilikom koncipiranja planova i programa rada
Sa svojom bogatom turističkom
ponudom Kopaonik privlači , iz godine u
godinu , sve više posetilaca. Hotelijeri i ugostitelji sa ove planine ,uz
nesebičnu pomoć opštine Raška, čine mnogo
toga da Kopaonik bude privlačna turistička destinacija i van sezone
skijanja.Zato je ovde sve više gostiju i
tokom leta pre svega.
Pored ulaganja u komunalnu
infrastrukturu na Kopaoniku kao bitnog preduslova za uspešno bavljenje turizmom
opština Raška , preko svoje Turističke organizacije i Centra za kulturu „Gradac“,
sve uspešnije prezentuje i svoje , nadasve vredne, kulturno-istorijske spomenike kreirajući na
taj način dodatnu vrednost već postojećoj hotelijerskoj i ugostiteljskoj ponudi
Kopaonika. Jer ,gosti Kopaonika sada , a posebno u letnjoj sezoni , imaju
mogućnosti da , za relativno kratko vreme
i sa neznatnim dodatnim troškovima, vide i upoznaju se sa lepotom i
vrednostima neponovljivih spomenika kulture od koji su mnogi i međunarodna ,da
ne kažemo i svetska atrakcija.
U svom Info centru na
Kopaoniku Turistička organizacija Raške nudi promo materijale u kojima je dosta
pažnje i prostora poklonjeno upravo prezentaciji lepota i sadržaja „Doline
kraljeva“. To su , pre svega, obližnji manastiri Studenica i Gradac, zatim
crkve Stara i Nova Pavlica, manastir
Končul , arheološki lokalitet „Nebeske stolice na samom Kopaoniku, Jošanička
Banja…
I upravo zbog takvog
shvatanja značaja kulturne baštine bilo da je ona materijalna ili nematerijalna
Turistička organizacija Raške je , od samih početaka , uz već pomenuti Centar
za kulturu „Gradac“ suorganizator nekoliko kulturnih manifestacija koje su ,
bez sumnje i velika dodatna vrednost turizmu opštine Raška. To su pre svega „ Raške
duhovne svečanosti “ koje su za četvrt veka svoga postojanja, svojim programima
i sadržajem, postale manifestacija od nacionalnog značaja. Tu su i „ Dani kraljice
Jelene “ tokom koje se afirmišu stari zanati i igre iz ovog kraja a u
slavu i sećanje na kraljicu Jelenu Anžujsku , ktitorku manastira Gradac i
suprugu Stefana Uroša I Nemanjića,najmlađeg sina Stefana Prvovenčanog i Ane Dandolo.
U Turističkoj
organizaciji Raške su nam rekli da je
posebno važno što sve više stranih gostiju pohodi Kopaonik i njegovu okolinu i
to ne samo zbog direktne ekonomske
koristi od njihovog boravka, nego zbog činjenice da oni , posle upoznavanja sa kulturno istorijskim spomenicima na teritoriji opštine, u mnogome menjaju svoju
percepciju Srbije formiranu najčešće na medijskim stereotipima kreiranim i
plasiranim u vreme burnog raspada Jugoslavije devedesetih godina
prošlog veka.
Tako ,eto, kulturna
baština opštine Raška vešto inkorporirana i upotpunjena atraktivnim sadržajima
kulturnih manifestacija sve više biva i svojevrsni promoter našeg , duboko evropskog,
identiteta.
Da je svest o tome
prisutna kod donosioca odluka u ovoj lokalnoj samoupravi govori
i podatak da je budžetom opštine Raška
za promociju turističke ponude u
koju ,delom, spada i promocija kulturne baštine , za 2019 godinu planirano
10.250.000 dinara za razliku od 8.500.000 dinara u 2018 godini.
Ono što manjka jesu , po
običaju , finansijska sredstva koja jedna lokalna samoprava poput Raške može
izdvojiti za aktivnosti adekvatnije zaštite i prezentacije kulturne baštine.To
se vidi iz podataka da je, budžetom za 2019 godinu za razvoj kulture i
informisanja izdvojeno 57.569.254 dinara što je za 1.459.746 dinara manje nego
u ovoj , 2018, godini iako je tako planirani budžet , za 2019, od 1.563.268.291 dinara veći od
prošlogodišnjeg za 183.154.091 dinara.No, dobro je da ,u uslovima smanjenja
iznosa sredstava za razvoj kulture i informisanja , povećan iznos
predviđen za unapređenja sistema
očuvanja i prezentacije kulturno istoriskog nasleđa sa 1.300.000 dinara u 2018
na 1.950.000 dinara u 2019 godini. Nema
sumnje da je tako uvećanom budžetu opštine Raška doprineo i rast broja gostiju
koji , kao turisti , borave , pre svega na Kopaoniku , kao što nema sumnje da
tome , itekako, doprinosi i adekvatna
prezentacija kulturne baštine i kulturni sadržaji kao svojevrsne dopune osnovnim elementima ukupne turističke
ponude opštine Raška.
Objavljeno: 23.12.2018. | autor: KV Novosti -on line
Kraljevo, bez sumnje, spada u gradove sa brojnim kulturnim institucijama i dinamičnim kulturnim životom.Tome pored kulturnih institucija čiji je osnivač lokalna samouprava na svoj način, i u skladu sa svojim mogućnostima, doprinose i one organizacije civilnog društva koje okupljaju svoje članove oko pojedinih kulturnih aktivnosti i projekata iz različitih umetnosti. Tu je i , nekoliko privrednih subjekata poput Multimedijalnog centra KVart i par ateljea likovnih i primenjenih umetnika koji dopunjavaju kulturnu ponudu grada na Ibru i dinamiku njegovog kulturnog života.
No u Kraljevu je, deceniju posle donošenja Zakona o
kulturi koji je predvideo i druge modele kulturnih politika, i dalje dominatan ,možemo to s pravom reći, državni model kulturne politike što se jasno
uočava kroz dva primera. Prvi primer predstavlja distribucija javnih, budžetskih
, sredstava opredeljenih za finansiranje kulture a drugi je nepostojanje Saveta
za kulturu grada Kraljeva koji bi ,u skladu sa zakonskim rešenjima trebalo da
obezbedi veće participiranje zaintersovanih javnosti (građana) u kreiranju
kulturne politike grada.
Za posledicu takvog model u kulturnoj politici grada
imao i to da se smanjuju ionako skromna javna sredstva za kulturu , ne računajući, naravno, rast onog dela javnih prihoda koji se izdvaja
za ,inače skromne , plate zaposlenih u ustanovama kulture. Tako je za funkcionisanje
lokalnih ustanova kulture u 2018 opredeljeno
194.416.000 dinara a za istu namenu u 2019 godini planirano je 204.670.000 dinara.
Budžetom grada Kraljeva za 2018 godinu za programsku
aktivnost Razvoj kulture i informisanja opredeljeno je 236.525.185 dinara ili
6,8% od ukupnog budžeta grada a predlog za 2019 godinu je 241.744.000 dinara
ili 6,3% od ukupnog budžeta grada .
Od tog iznosa
u 2018 godini samo 26.106.185 dinara je opredeljeno
za jačanje kulturne produkcije i
umetničkog stvaralaštva , a za 2019
godinu planirano je čak 10.483.185 dinara manje, samo 15.623.000 . Praksa i iskustva o
distribuciji tih više nego skromnih sredstava za jačanje kulturne produkcije i
umetničkog stvaralaštva je takva da se taj novac u većem obimu daje lokalnim
ustanovama kulture za njihove projekte koji su deo njihovih redovnih godišnjih planova i programa
aktivnosti a neznatan deo posluži za sufinansiranje organizacija civilnog
društva koje okupljaju svoje članove oko pojedinih kulturnih aktivnosti i projekata iz različitih umetnosti.
Još manje sredstava ,samo 1.003.000 je opredeljeno, u 2018 , za veoma važne delatnosti jačanja
sistema očuvanja i predstavljanje
kulturno istorijskog nasleđa. Za ove aktivnosti u 2019 godini planirano
je 1.451.000 dinara!
Iznos izdvojenih sredstava za bitnu aktivnost
predstavljanja kulturno istorijskog
nasleđa jasno pokazuje da su donosioci odluka u gradu Kraljevu daleko od
shvatanja značaja kulturne baštine kao važnog
resursa svake zajednice.
Tamo gde izostaje svest donosioca odluka na lokalnom
nivou o značaju i važnosti kulturnog
nasleđa kao strateškog resursa za
inicijaciju brojnih društvenih i privrednih aktivnosti, teško je govoriti o
napredku u bilo kom segmentu lokalne zajednice.
Tekst je jedаn od
sаdržаjа medijskog projektа „Dolinа krаljevа“ je grаditelj nаšeg , evropskog ,
identitetа“ kogа sprovode „KV Novosti-on line“ а kogа je podržаlo Ministаrstvo
kulture i informisаnjа .Stаvovi izneti u tekstu su isključivа odgovornost „KV Novosti-on
line“ i ni nа koji nаčin ne predstаvljаju stаvove i mišljenjа Ministаrstvа
kulture i informisаnjа.
Objavljeno: 23.12.2018. | autor: KV Novosti -on line
Festivali i
karnevali
Poslednjih decenija 20. veka, Vrnjačka Banja je imala „Kulturno leto“ čiji je moto bio: Za 100 dana – 100 kulturnih događaja. Početkom 21. veka, zbog ekonomske krize, broj događaja je prepolovljen. Danas je Banja nastoji da, po ugledu na evropska banjska mesta, kulturnim manifestacijama prilagođenim interesovanjima turista, ponovo zauzme nekadašnju poziciju.
Preteče Vrnjačkog karnevala, koji već 14 godina u Banju dovodi plesne
grupe iz celog sveta, bili su maskenbali i kermesi održavani u Vrnjačkoj Banji krajem devetnaestog i početkom 20. veka.
Na vrnjačkim kermesima okupljali su se svi, bez obzira na društveni status.
Banja je tada bila mesto obilja dobre
hrane i pića, ali i kulturnih dešavanja. Iz svih krajeva Srbije dolazili su
slikari, glumci, pozorišne grupe i muzičari kako bi učestovali u banjskim
kermesima i maskenbalima. Tek šezdesetih godina 20. veka u Vrnjačkoj Banji je organizovan prvi pravi karneval, ali bez
očekivanog efekta, kao ni nekoliko sledećih. Ipak, Vrnjčani tvrde da su baš šezdesete
godine prošlog veka odredile Banju kao evropski, karnevalski grad. Tako, svake godine sredinom jula, zbog karnevalske atmosfere, atraktivnih plesnih grupa kao što su kubanske
i brazilske i bogatog, svakodnevnog muzičkog programa na dve bine u centru grada Vrnjačku Banju poseti oko 100 hiljada
turista.
Pre 12 godina, mladi entuzijasti Vrnjačke Banje sledeće evropske i
svetske muzičke trendove, organizovali su prvi „Love Fest“, jedinstvenu
kulturnu platformu koja promoviše urbanu muziku, umetnost i, kao što naziv sugeriše, ljubav. Na festivalu su, kroz nastupe
najpoznatijih evropskih di – džejeva na
5 bina, zastupljeni različiti muzički pravci. Love Fest, iz godine u godinu, privlači sve više publike i izvođača i bitno
menja starosnu strukturu banjskih gostiju. O njegovoj popularnosti govore i
sponzori ove muzičke manifestacije, među kojima su najpoznatiji evropski
brendovi. Za vreme Festivala ljubavi, u Vrnjačkoj Banji i okolini nema
slobodnih ležajeva, a prihod od javne potrošnje dostiže 2, 5 miliona evra. Vrnjčani
kažu da ih u ta 3 festivalska dana ima duplo više, jer na noćenju imaju oko 30
hiljada gostiju. Pri tome ne računaju „prolazne“
goste i „Love Fest camp“, koji organizatori postavljaju pored izvora
„Jezero“ i koji daje još jednu dimenziju zbližavanju mladih, uglavnom
iz Balkanskih zemalja.
Tradicionalno, sredina avgusta rezervisana je
za najstariji kulturni događaj u Vrnjačkoj Banji – Festival filmskog scenarija,
po koncepciji jedinstven u Evropi i kao takav uvršten u Svetski katalog važnih
filmskih festivala. Od prvog, održanog 1977. do ovogodišnjeg, 42. izdanja,
Festival filmskog scenarija ostao je jedini festival ozbiljno posvećen onome na čemu se film zasniva. Da
bude drugačiji od ostalih festivala, doprineo je i Simpozijum, koji je od prvog
dana važan segment u okviru kojeg su brojni evropski i srpski teoretičari filma
i filmski stvaraoci izlagali svoja promišljanja o filmu, kasnije objavljivana u
festivalskoj ediciji „Simpozion“.
Mlađa od Simpozijuma, ali ništa manje važna je festivalska Škola filmske
dramaturgije „Slobodan Stojanović“, koju su proteklih godina vodili
značajni fimski stvaraoci. Iz te škole potekli su neki od, u evropskim
okvirima, uspešnih filmskih stvaralaca. Festival filmskog scenarija imao je i
višegodišnju, plodnu saradnju sa festivalima u Kotbusu i Visbadenu.
Čuvanjem tradicije i prihvatanjem
novina, Vrnjčani žele da svom mestu vrate nekadašnju, visoku poziciju u srpskoj kulturi i da, istovremeno,
Evropi pokažu da su usvojili njene kulturne vrednosti.
Tekst je jedаn od sаdržаjа medijskog projektа
„Dolinа krаljevа“ je grаditelj nаšeg , evropskog , identitetа“ kogа sprovode
„KV Novosti-on line“ а kogа je podržаlo Ministаrstvo kulture i informisаnjа
.Stаvovi izneti u tekstu su isključivа odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni nа
koji nаčin ne predstаvljаju stаvove i mišljenjа Ministаrstvа kulture i
informisаnjа.
Objavljeno: 18.12.2018. | autor: KV Novosti -on line
UTŠ , Vrnjačka Banja : nasleđe dobre hrane i usluge
Ugostiteljsko – turističkaškola, za 7 decenija postojanja, obrazovala je više od 7000 kuvara ,poslastičara, konobara, kulinarskih, ugostiteljskih i turističko – hotelijerskih tehničara. Škola ima učenike iz cele Srbije, od Bele Crkve do Bujanovca, a nagrade koje oni osvajaju ne poznaju granice. Medalje su zaslužili i kao čuvari nasleđa, za tradicionalna srpska jela.
Ugostiteljsko – turistička škola sa Domom učenika, osnovana je 1949. godine, kao Niža ugostiteljska škola. Iakoje od tada do danas menjala nazive obrazovnih profila i nastavnih programa, kvalitet obrazovanja koje pruža ostao je isti. Zato je svake školske godine potrebno sve više bodova za upis u ovu školu, jer na jedno mesto konkurišu 2 – 3 kandidata. Kada završe školu, lako nalaze posao,kako u Vrnjačkoj Banji, tako i dalje, pa u Ugostiteljsko – turističkoj školi s ponosom ističu da njihovi bivši učenici rade u poznatim hotelima širom Evrope.Ponosni su i na nagrade koje osvajaju na kulinarskim takmičenjima, domaćim i međunarodnim. Imaju ih toliko, da su odavno prestali da ih broje. Posebno mesto među priznanjima zauzimaju medalje sa nadmetanja u pripremanju tradicionalnih jela. Pre 3godine, u Ljubljani su osvojili Zlatno priznanje za projekat“Gde je Srbin – tamo je i slava“. Direktorka škole, JelenaČeperković, ističe i najnoviji uspeh sa Kalemegdana.
– Na nedavo održanom „Festivalu srpske trpeze“ naši učenici su osvojili prvo mesto u pripremanju i serviranju srpske večere iz srednjeg veka. Taj zadatak i namirnice su dobili su pošto je počelo takmičenje i pred žirijem su pripremali i postavljali „Kneževu večeru“. Sem znanja i kreativnosti, njihovom uspehu je doprinelo i posuđe iz muzejske zbirke „Krstovgrada“ kod Kraljeva. Cilj takmičenja na Kalemegdanu je očuvanje gastronomskog nasleđa, a mi smo pobedom pokazali kako to nasleđe čuvamo, kao što smo to pokazali i pre 2 godine u Moskvi, na sličnom takmičenju.
Vrnjačka
Banja, ove godine obeležava 150 godina organizovanog bavljenja turizmom. U
mestu lekovitih voda, ponosnom na svoju tradiciju, Ugostiteljsko – turistička škola, kroz redovne predmete posvećene nacionalnoj kuhinji
i nacionalnim poslasticama, doprinosi negovanju kulinarskog nasleđa ovog kraja.
– Ne možemo da zaboravimo ko smo, odakle smo ili šta volimo da jedemo. Mi to ponekad malo modernizujemo. Tako naši učenici uče da spremaju kafansku sarmu, koja treba bude dimenzija 2 X 5 cm, a onda probaju da naprave duplo manju i uspeju u tome, pa je i serviraju na drugačiji način. Tako spajamo nasleđe i savremeno, ja volim da kažem da tradicionalno serviramo na moderan način i to prija i oku i čulu ukusa, kaže Jelena Čeperković.
Ugostiteljsko – turistička škola ima 4 objekta: školsku zgradu sa kabinetima za praktičnu nastavu, Dom učenika sa 85mesta, Poslastičarnicu „Beba“ koja uskoro treba da bude rekonstruisana i Školski restoran za obuku „Istra“, sa kioskom za prodaju pecivakoja prave učenici. Kao jedan od najboljih primera dualnog obrazovanja u Srbijii čuvar gastronomskog nasleđa, škola je otvorena i za tradiciju drugih zemalja i u tome je, takođe uspešna. Ove godine,njeni kulinari su doneli 4 medalje iz Gabrova u Bugarskoj, gde su se takmičili u karvingu, drevnoj kineskoj veštini u rezbarenju voća i povrća.
Za uspehe u negovanju gastronomske tradicije, Ministarstvo prosvete je 2015. godine Ugostiteljsko – turističkoj školi dodelilo „Svetosavskunagradu“ i proglasilo je za najbolju srednju školu u Srbiji.
Tekst je jedаn od sаdržаjа medijskog projektа
„Dolinа krаljevа“ je grаditelj nаšeg , evropskog , identitetа“ kogа sprovode
„KV Novosti-on line“ а kogа je podržаlo Ministаrstvo kulture i informisаnjа
.Stаvovi izneti u tekstu su isključivа odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni nа
koji nаčin ne predstаvljаju stаvove i mišljenjа Ministаrstvа kulture i
informisаnjа.
Objavljeno: 08.12.2018. | autor: KV Novosti -on line
Intervju: Husein Memić, direktor Kulturnog centra Novi Pazar
Direktor novopazarskog Kulturnog centra, Husein Memić kaže da u Godini evropske kulturne baštine Novi Pazar postaje sve prepoznatljiviji na kulturnoj mapi Srbiji, a samim tim i Evrope. Ističe da već nekoliko godina unazad Kulturni centar seinfrastrukturno, tehnički, ali i sadržajno i suštinski u kontinuitetu razvija,te najavljuje brojne ambiciozne planove u budućnosti. Ovu kulturnu jesen,tačnije drugu polovinu novembra, obeležava Festival evropskog filma u Novom Pazaru, kao i otvoreni konkurs za takmičenje mladih u besedništvu. Ipak, prema rečima Memića, ključni događaj koji je obeležio tekuću godinu je nastup Sarajevske filharmonije u ovom gradu.
Kada su u pitanju događaji i manifestacije, ono što se svakako izdvaja je prvo gostovanje
Sarajevske filharmonije u našem gradu. Na oduševljenjenaše publike, to je događaj koji se posebno ističe. Ono što je takođe bitno za2018. je nastavak ulaganja u infrastrukturu, i za to moram pohvaliti Grad NoviPazar koji izdvaja značajna budžetska sredstva. Negde oko 300 hiljada, zajedno sa drugim donatorima mi smo uložili u infrastrukturu i izgradnju jednog potpuno novog ambijenta. Svakako da treba napomenuti da smo jedan od retkih kulturnih centara koji će u skorije vreme dobiti svoj bioskop. Projekat koji nije ni malomali u finansijskom smislu. Za digitalizaciju bioskopa javna nabavka je raspisana ovih dana, a iznos je 13.200.000 dinara. Grad raspisao tender za taj projekat, a Kulturni centar za izgradnju kino kabine i kupovinu platna, što ukupno čini negde oko 15 miliona dinara. Finansijsku podršku dalo jeMinistarstvo kulture i informisanja i Filmski centar Srbije. To znači da ćemo mi u skorije vreme imati najsavremeniju bioskopsku opremu i da ćemo moći da prikazujemo svoj repertoar; da nećemo više čekati na emitera koji dolazi izBeograda u kombi vozilu jednom mesečno sa kojim nećemo morati ni da delimo finanskijsku dobit, veće ćemo sav prihod ulagati u neke novije kulturne sadržaje.
Što se prostora tiče, to podrazumeva korišćenje postojeće koncertne dvorane?
Tako je. To je jedan multifunkcionalni prostor. Imaćemo nekoliko
dana u nedelji, u
zavisnostiod interesovanja, ali sigurno imaćemo redovan filmski repertoar. Inače, Kulturnicentar je jedna potpuno renovirana ustanova. Imali smo oronulu fasasdu iz1963.godine. Poslednje tri godine radili smo zid po zid, i sada imamo moždajedan od najlepših kulturnih centara u Srbiji. Renovirali smo dotrajali sistemgrejanja u koncertnoj dvorani, sanirali kotlove i izgradili klima komoru, zašta je izdvojeno negde oko 3 miliona dinara. Zapravo, da bismo mogli da imamo bioskop, predhodno smo stvorili uslove. Našli smo novac, 11 miliona dinara od pristupnih fondova, što je jako teško u ovom vremenu, posebno kada je u pitanju kultura. Moram da pohvalim i Grad odobrio 3 miliona, čime je zatvorena finansijska konstrukcija digitalizacije bioskopa.
Pomenuli ste važne projekte i rezultati su vrlo vidljivi infrastrukturno i tehnički.Suštinski, reklo bi se da ima i kulturnih sadržaja i da se kultura u ovom gradu zaista dešava. Da li se nešto promenilo kada je publika u pitnju? Imali i tu pozitivnih pomaka?
Naravno
da jeste! Nismo oskudevali ni u jednom segmentu kada je u pitanju kultura, bilo
daje vezano za tribinski, pozorišni, muzički, ili neki drugi program. Prvi put smo uradili popis svih umetničkih dela. Kulturni centar od 63.godine sakuplja dragocene umetničke slike, koje nikada pre nisu popisane. Osim što smo ihpopisali, uredili smo jedan novi prostor depoa, koji se nalazi dole u podrumu,i to je jedino što nam je ostalo da renoviramo. I ti radovi su u toku i to će sigurno biti jedan od lepših višenamenskih prostora. Što se tiče sadržaja, prvi put smo imali dve produkcijske predstave. Iako u Novom Pazaru postojiRegionalno pozorište, mi ranijih godina nismo ulazili u produkcijsku sferu.Prvi put ove godine smo imali dve takve predstave. Prva je “Bojte se Allaha –smisao života Ćamila Sijarića“, autentična i ozbiljna priča u režiji Zlatka Pakovića i u kooprodukciji sa bosanskim Narodnim pozorištem iz Zenice.Predstava i dalje živi, gostuje i u januar ćemo imati priliku ponovo da je gledamo u Novom Pazaru. Osim te predstave imali mso i Deportaciju, jedan izuzetno i finansijski jak i dobar projekat. Želeli smo da neke stvari, koje sunas Bošnjake ovde godinama tištale, ne zaboravimo. Tiče se zločina nad Bošnjacima na prostoru Crne Gore. Predstavu je režirao Vladimir Goev. Nameranam je bila da uključimo sve konfesije. Imamo reditelja Hrvata, glumce izSarajeva, Beograda, Crne Gore, pisac je Crnogorac Željko Vušurević. Zapravo,jedna mešovita ekipa, koja šalje izuzetno jaku poruku. Ovih dana imali smo i dolazak Emira Hadžihafizbegovića, koji nas je svojim projektom “Sve je do nas“ oduševio. Tu je i Festival sevdaha “Zeman“, koji je prvi put organizaovan ove godine u avgustu. Namera nam je da naredne godine taj festival unapredimo dodatno, s obzirom da je pored Bosne i Hercegovine sevdah itekako prisutan i u Novom Pazaru, ali nikako nismo imali ni jedan događaj koji to manifestuje. Takođe, vrlo je važno što ni jednu tradicionalnu manifestaciju nismo ugasili. Naprotiv, svaku smo dodatno oplemenili, ne “gušeći“ druge sadržaje. Među novim manifestacijama su i nagrada “Ahmed Vali“ za najvećidoprinos u kulturi. To je nešto što je falilo Novom Pazaru i kulturnim radnicima. Tu je i kniževna nagrada “Amir Dautović“. Trenutno je aktuelan Festival evropskog filma, otvoren je konkurs za takmičenje u besedništvu i verujte da ne prođe ni jedna nedelja bez nekog jakog kulturnog sadržaja. Sa urednicima smo se dogovarali da idemo u neku sferu koju ranije nismo imali, a taj evropski film nam je uvek falio.
Govorite o kooprodukciji, učešću različitih konfesija, pa se stiče utisak da i Novi Pazaru značajnoj meri učestvuje u kulturnoj razmeni na prostoru bivše Jugoslavije,jer kultura ne poznaje granice.
Mi želimo da ne pravimo događaje koji će samo bitilokalnog karaktera. Imamo nameru
da napravimo jedan veliki Film fest. On neće doći samo od sebe, mi to znamo i zato spremamo infrastrukturu. Zato dovodima i Emira Hadžihafizbegovića, zato je prošle godine bio i Kenović. Želimo da uvežemo Sarajevo, Istanbul, Srbiju, kroz neke naše velike manifestacije. Otuda i premijera filma “Moj brat“, kada smo imali privilegiju da premijeru, odmah nakon Minhena, Bakua i Amsterdama, gledamo uNovom Pazaru, pred nekoliko hiljada ljudi koji su bili ispred, jer nisu moglida uđu, a želeli su da pozdrave popularnog glumca Buraka Oždževika, koji je došao u Novi Pazar. Sve to govori da kultura ne poznaje granice i koliko mi u Kulturnom centru želimo da tu kulturu, uslovno rečeno podelimo i razmenimo sa svim narodima u okruženju. Cilj nam je, i ja se nadam da ćemo to uspeti da napravimo veliki Film fest u Novom Pazaru i da u početnoj fazi uvežemo region,možda opet nekim filmom iz Turske, gde bi došlo još poznatih glumaca. Hoćemo da pokažemo da Novi Pazar nije samo politika, da ne spominjem senzacionalističke naslove, već da svi vide u pravom smislu kakvi smo mi ljudi i šta mi organizujemo i koliko smo vredni kada ulažemo u kulturu. Siguran sam da se svaki dinar uložen u kulturu višestruko vrati.
Kako vidite
Novi Pazar u kulturnom miljeu Srbije, odnosno Evrope?
Pokušaću da objasnim. Pre desetak godina desio se nastanak jednog jednog pozorišta. U
tom periodu dolazili su ljudi sa semenkama i bez elementarne pozorišne kulture,kada je bilo teško održati predstavu. Koliko je to sve sada drastično drugačije govori utisak Emira Hadžihafizbegovića, koji je odigrao tri hiljade predstava,koji je rekao da je retko gde viđao ovakvu publiku, koja s posebnom pažnjom prati predstavu. Mi smo za poslednjih deset godina značajno podigli lestvicu.Svake godine kada pravimo budžet razmišljamo šta je to što bi nas vodilo korak više. Svojim programom se približavamo Beogradu, Novom Sadu i svim prestonicama kulture. Evropa i svet daju veliki značaj kulturi. To je oblast koju moramo razvijati, i u koju moramo još više ulagati, jer ni jedan jedini dinar koji seuloži u kulturu nije bačen, već uložen u decu, njihovu bolju budućnost i nas same.
Tekst je jedаn od sаdržаjа
medijskog projektа „Dolinа krаljevа“ je grаditelj nаšeg , evropskog ,
identitetа“ kogа sprovode „KV Novosti-on line“ а kogа je podržаlo Ministаrstvo
kulture i informisаnjа .Stаvovi izneti u tekstu su isključivа odgovornost „KV
Novosti-on line“ i ni nа koji nаčin ne predstаvljаju stаvove i mišljenjа
Ministаrstvа kulture i informisаnjа
Objavljeno: 05.11.2017. | autor: KV Novosti -on line
Kažu, i primerima iz sopstvenog iskustva dokazuju,u tehnološki i ekonomski razvijenijim zemljama, da jačanje energetske efikasnosti ispoljeno kroz niz ,sistemskih, multisektorskih i multidisciplinarnih aktivnosti , za svoje ishode ima zdraviju životnu sredinu i više novca u budžetima gradova. Kažu da mi, u Srbiji, trošimo dva i po puta više energije po jedinici proizvoda od svetskog proseka a čak četri puta više od pojedinih zemalja Evropske unije. Imamo najniži stepen energetske efikasnosti sa potoršnjom od 150 do 180 kWh po kvadratnom metru naspram zemalja Zapadne Evrope koje troše 100 kWh energije po kvadratnom metru na godišnjem nivou. Prema zvaničnoj statistici , zgrade u Srbiji troše oko 40 odsto ukupne finalne energije, pri čemu čak oko 61 odsto otpada na stambene zgrade. Kod nas se, u sezoni, troši po kvadratnom metru poslovnog prostora 228kWh, a u Danskoj, recimo, 96kWh. Zašto je to tako i dokle će ovo neracionalno ponašanje trajati? Odgovora na ovo ,naizgled, jednostavno pitanje je bezbroj a jedan , čini nam se, je najkraći : Dok ne promenimo navike i ponašanja! Lako za reći i najteže za uraditi! Zašto? Razloga je , takođe, bezbroj, ali ,evo, i ovde najkraćeg odgovora: Dok ne izgradimo sistem! Sistem kao celinu osmišljenih ,planiranih, dugoročnih mera i aktivnosti zasnovanih na stručniim mišljenjima i iskustvima razvijenijih od nas. A da bi te mere postale prioritet u našem svakodnevnom ponašanju i radu moraju dobiti najjaču moguću normativnu i , toliko nedostajuću , političku podršku. To se , uprošćeno rečeno , između ostalog , postiže i informisanjem građana kao ključnih činilaca sistema energetskog menadžmenta koji jeste preduslov za energetsku efikasnost.Naravno , tome , bez sumnje, predhodi obrazovanje građana ,sticanje znanja o uzrocima naše energetske neefikasnosti i sticanje znanja o posledicama mera i akcija kojima se jača energetska efikasnost.Tek naoružani znanjem i veštinama , a potom i informisani o tome šta drugi u bližem i daljem okruženju rade , kako su i da li su oni dostigli ciljeve koji su pre nama u jačanju energetske efikasnosti ,možemo ostvariti ono ,možda, i najbitnije a to je motivisanost građana da permanentno , jednakim intezitetom i pažnjom, sprovode mere za jačanj energetske efikasnosti. Znaju li građani Kraljeva i koliko njih ,da se , recimo, oko 15 odsto budžeta grada koji je , za ovu godinu oko 3,4 milijarde dinara, potroši za plaćanje raznih vrsta energenata za potrebe raznoraznih objekat u javnoj svojini ,čitaj svojini grada? Da li bi i koliko njih , na lokalnim izborima, podržalo one kandidate za odbornike koji bi pred njih izašli i sa planom i programom kako da , recimo, za jedna mandatni period,uštedimo milion evra ,četvrtinu onoga što sada trošimo na energetnte za javne objekte? Da li ste u predhodnim kampanjama vođenim i preko mas medija čuli za ovakve ponude biračima? Zašto nam je , još uvek , prihvatljivije da poverujemo u obećanja o hiljadama novih radnih mesta a gotovo nikako nismo spremni da poverujemo i shvatimo da desetine i stotine tih , novih, radna mesta „sagorimo“ svake godine? Em potrošimo em , na razne načine , dodatno, kratkoročno i dugoročno, pogoršamo kvalitet naše životne sredine.Krajem prošle godine Skupština grada Kraljeva je usvojila Odluku o uspostavljanju sistema energetskog menadžmenta. Slobodno se može reći da je to, ko zna koji po redu,„novi početak“ u sprovođenju organizovanih aktivnosti na nivou grada Kraljeva u cilju jačanja energetske efikasnosti u javnom sektoru pre svega. Razlog da ovo nazovemo „novi početak“ leži u činjenici da je Kraljevo , kao i većina lokalnih samouprava u Srbiji , u zadnje dve decenije već imalo period kada je pitanje energetske efikasnosti bivalo visoko kotirani politički ,i državni, projekat. Ali, kao što to ,kod nas ,obično biva svaka politička promena koja dovodi i do personalnih promena u državnoj strukturi u praksi ,pojednostavljeno, se prevodi : „Ovi pre nas su radili pogrešno, vođeni ličnim i partijskim interesima a mi ….“ I tako ,evo, decnijama unazad –Uvek na početku! Evo , kratkog podsećanja i argumenata za ove opore konstatacije o (ne) činjenju: Na predlog Ministarstva rudarstva i energetike, Uredbom Vlade Republike Srbije od 30. maja 2002. godine, osnovana je nacionalna Agencija za energetsku efikasnost, čiji je pravni status potvrđen Zakonom o energetici koji je stupio na snagu 1. avgusta 2004. godine. Septembra 2012 Agencija za energetiku je ukinuta izmenjenim Zakonom o energetici, a njena delatnost je prebačena na Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine.Turbulentne promene na državnom nivou nisu ostajale bez posledica na lokalu pa tako, recimo Regionalni centar za energetsku efikasnost osnovan maja 2011 godine u Kraljevu , pri Mašinskom fakultetu,kao jedan od pet centara u Srbiji nije ni počeo sa radom.Stoga nije za čuđenje i prestanak sa radom Tima za energetsko planiranje tadašnje opštine Kraljevo… I tako ,eto, deceniju i po kasnije,posle sile utrošenog vremena a i novca,pre svega na državnom nivou, evo nas ,malte ne, u Kraljevu na nekom novom početku. No, istine radi, bilo je u tom periodu i značajnih iskoraka u jačanju energetske efikasnosti pojedinih javnih objekata poput ,recimo, nove Hale sportova u Ribnici ili Mašinsko-tehničke škole u Kraljevu pa ,donekle, i zgrade Skupštine grada. Ali o tome, i o drugim stvarima vezanim za uvođenje sistema energetskog menadžmenta u gradu Kraljevu, u nekim drugim tekstovima koje , poput ovoga, objavljujemo kao ishod aktivnosti medijskog projekta „Informisani mogu biti i efikasni“ podržanog sredstvima iz budžeta grada Kraljeva.
Ovaj tekst je objavljen uz podršku grada Kraljeva u okviru projekta „Informisani mogu biti i efikasni“.Sadržaj ovog teksta i stavovi izneti u njemu isključiva su odgovornost KV NOVOSTI i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja grada Kraljeva.
Objavljeno: 30.05.2017. | autor: KV Novosti -on line
Kraljevo ,nekad sedište sreza ,potom regona a sada Raškog upravnog okruga je , najčešća , „prva stanica“ brojnim raščanima koji su napustili svoj zavičaj. Prema nekim ,nezvaničnim, podatcima na teritoriji grada Kraljeva živi između deset i petnaest hiljada stanovnika sa direktnim ili indirektnim poreklom iz opštine Raška. U Kraljevu , od 2011 godine , deluje i radi udruženje građana „Stara Pavlica“ koje okuplja kraljevčane poreklom iz Raške. U predhodnih šest godina postojanja organizovane su brojne , mahom kulturno- umetničke manifestacije, kojima se želela ostvariti organizovana i trajna veza sa zavičajem. Tako je udruženje, pored nezaobilaznih i nezaboravnih proslava svoje slave „Sveti Simeon Mirotočivi“ i brojnih grupnih izleta u zavičaj,između ostalog organizovalo i , dva puta, humanitarnu prodaju slika Udruženja multiple skleroze Raškog okruga, promociju knjige „Faktori i pravci regionalnog razvoja Raškog kraja“ Ivane Penjišević, rođ. Sočanac, zbirku pesama „Obešen o sopstveni živac“ Ljubiše Stančića,knjige „Besmrtni Kastro i srbski rod“ Dragoslave Koprivice kojoj su prisustvovali zvaničnici ambasade Kube u Srbiji, promocije,u Kraljevu i Raški, dokumentarnog filma o 30 seoskih crkava na teritoriji bivšeg Studeničkog sreza „Ibarska dolina kroz vekove-malo poznate crkve“…Među članovima ovog udrženja je veliki broj priznatih stručnjaka iz raznih oblasti i uspešnih privrednika koji žive i rade u Kraljevu koji žele i mogu , na razne načine , da daju svoj doprinos razvoju svog zavičaja-Raške. Ono što je neophodno je uspostavljanje stalnog modela komunikacije na relaciji raščani u Kraljevu i lokalna samouprava Raške. Portal KV Novosti on line će pokušati da ,realizujući projekat „U srcu je uvek Raška“ podržan od strane opštine Raška bude jedan od potrebnih komunikacijskih kanala između raščana u Kraljevu i opštine Raška ustanovljavanjem prakse redovnog izveštavanja o značajnijim planovima i aktivnostima udruženja i opštine Raška. Negativni demografski procesi karakterišu opštinu Raška u dužem vremenskom periodu.To se vidi kroz rezultate popisa: 29475 stanovnika (1981.g.)- 28747 stanovnika (1991g.)- 26981 stanovnika (2002g.)- 24678 stanovnika (2011g) uz posebno izražen proces depopulacije seoskih naselja i koncenraciju stanovništva u sedište opštine: 5639 stanovnika (1981g) – 6437 stanovnika (1991g)- 6619 stanovnika (2002g)- 6590 stanovnika (2011g). Pred sadašnjim rukovodstvom opštine je složen i odgovoran zadatak da ističući ove podatke uputi snažan apel svim društvenim činocima da se opštini Raška urgentno pomaže setom multidisciplinarnih mera kako bi se ovi trendovi zaustavili. Veći deo tih mera je izvan mogućnosti i nadležnosti opštine kao jedinice lokalne samouprave. No , nešto se može i mora činiti i na tom nivou organizovanja. Jedna od tih aktivnosti bi trebalo da bude i informisanje javnosti , posebno, raščana koji su , u predhodnim vremenima napustili svoj zavičaj, o ovim demografskim trendovima i potrebi njihovog angažovanja da se oni zaustave pre svega kroz plansku i organizovanu aktivnost udruženja građana koja u drugim gradovima okupljalju stanovnike poreklom iz Raške.
Već smo pisali da će , u 2017 godini, početi radovi na izgradnji novog bazena u Jošaničkoj Banji dimenzija priblizno 6 x 9 m , sa dodatkom kružnog bazena sa mlaznicama za hidromasažu. Po rečima gospodina Radenka Cvetića direktora Turističke organizacije Raška novi bazen biće mešovitog tipa , tačnije biće namenjen i rekreativcima ali i gostima banje koji imaju potrebe da deo svojih terapija sprovedu u bazenu ,u letnjim mesecima, na otvorenom.Voda za taj bazen biće mineralana a obezbediće se njeno rashlađivanje do temperature pogodne za kupanje u bazenu. Kako je za rekonstrukciju „Novog kupatila“ bilo obezbeđeno učešće Ministarstva trgovine,turizma i telekomunikacija u iznosu od 10 miliona dinara to se očekuje da ono podrži i izgradnju novog bazena a izvesni dogovori u tom pravcu su već postignuti. Ono što već sada predstavlja problem a što je konstantovano prilkom završetka rekonstrukcije Novog kupatila jesu količine termomineralne vode. Naravno ,ne radi se o smanjenju izdašnosti postojećih izvorišta u blizini dva kupatila već o samovlasnom,bespravnom korišćenju tople, mineralne vode od strane meštana koji je koriste za zagevanje svoji objekata za stanovanje a koje su pak ,u većini slučajeva, podigli kraj same reke ,bez potrebnih dozvola.Ovo je delom posledica preplitanja nadležnosti između različitih nivoa vlasti kada su u pitanju istražna i eksploataciona prava za korišćenje prirodnih dobara pa dakle i mineralnih voda.Po sadašnjm zakonskim rešenjima to su prava koja odobrava resorno ministarstvo koji bi trebalo i da organizuje inspekcijski nadzor a nadležnosti loklane samouprave u tom delu ne postoje. Višedecenijsku zbrku zbog „ukrštenih“ normi iskoristili su mnogi meštani za nedozvoljenu eksploataciju tolpe, mineralne vode bez plaćanja naknade. Inače, po sadašnim zakonskim rešenjima naknade za korišćenje prirodnih bogatstava, pa dakle i tople vode u Jošaničkoj Banji jesu prihod republičkog budžeta i to, izmenama Zakona o budžetskom sistemu s kraja 2015 godine, obezličene-nenamenski raspoređene. Zato je važno da lokalne samouprave preko svojih asocijacija poput Stalne konferencije gradova ili Naleda pokrenu pitanje redefinisanja politika resursnih renti i prihoda ostvarenih po tom osnovu. Jer, da je to nadležnost lokalne samouprave teško je da bi se dozvolilo stanje kakavo je danas u Jošaničkoj Banji