U Narodnoj biblioteci „Stefan Prvovenčani“ iz Kraljeva ,sutra će (četvrtak 11. januar u 19 časova) biti predstavljena knjiga „Memento mori“ autora Petra Jeknića , psihoterapeuta iz Kraljeva. Knjiga se bavi jednim aspektom do sada , malo obrađivane teme u Srbiji. U njoj je , na široj javnosti razumljiv način , dato , kroz autorovo lično iskustvo u psihološkoj podršci pacijentima obolelim od teških bolesti i članovima njihovih porodica na području Kraljeva i Vrnjačke Banje , objašnjenje pojma palijativna nega. Značaj knjige , iako naslovljena kao „Priručnik za psihologe u palijativnoj medicini“, je primarno u njenoj poruci široj čitalačkoj publici u koju , svakako, spadaju pacijenti, njihovi rođaci i prijatelji jesu informacije koje će uticati na percepciju pojma palijativno zbrinjavanje a koje bi trebalo da pokrenu i širu , i pre svega stručnu , raspravu o konceptu modela koji se , u ovoj oblasti , sprovodi u Srbiji. A taj , opštevažeći model , u našim medicinskim ustanovama , je primarno okrenut bolesti , tačnije jednom aspektu njene manifestacije, bolu i njegovom ublažavanju. I , kako to , u predgovoru Jeknićeve knjige , reče , primarijus dr.Periša Simonović , specialista psihijatrije i nekadašnji državni sekretar u Ministarstvu zdravlja , ova knjiga dolazi u pravi čas , da najširu i stručnu javnost podseti na činjenicu da je svako posmatranje pojedinca i njegove okoline nerazdvojivo , u skladu sa osnovnim principima geštalt psihoterapije.
Vesti iz kategorije ‘Vesti’
Šta bi trebalo da znamo o knjizi „Memento mori“ ?
Dve vesti i jedna zapitanost ….
Danas su , predpostavljam , na adrese svih registrovanih javnih glasila koja rade na teritoriji grada stigle dve informacije sa jedne adrese , iz Gradske uprave grada Kraljeva .Tačnije ,ako zalazimo , narodski rečeno u „sitna crevca“ iz dve organizacione jedinice te uprave stigle su dve potpuno različite informacije. Ništa neobično reklo bi se ,na prvi pogled. Nije ni prvi a neće biti ni poslednji put da , od različitih delova gradske uprave medijski poslenici ,u jednom danu, dobiju više različitih informacija , što onih servisnih, što onih koje su sami zatražili , što informacija drugačijeg karaktera i sadržaja. Čemu onda , već posle ovih nekoliko redova, zapitanost izneta u naslovu? Ima li njoj uopšte mesta ili je sam ,autor ovih redaka, sklon preuveličavanju gde mu mesto nije? I eto potrebe da tu dilemu ne zadržim samo za sebe već je podelim i sa vama , čitaocima , koji , predpostavljam , još uvek imate strpljenja da pročitate tekst duži od naslova i desetine karaktera. Evo , tih informacija po redosledu prispeća : Prva je iz Kabineta gradonačelnika , kratka je i prenosimo je u celini : „ Poštovane kolege, ODLAŽE SE poseta Porodilištu Opšte bolnice „Studenica“ povodom uručenja poklona bebama prvorođenim na Božić, zakazana za ponedeljak, 8. januar 2018. godine, budući da, prema informacijama iz Porodilišta, do sada nije rođena nijedna beba sa teritorije grada Kraljeva.Poseta će biti organizovana u sredu, 10. januara 2018. godine u 11.00 časova – Porodilište (drugi sprat Opšte bolnice „Studenica“). Druga informacija sitigla je iz sekretarijata Gradskog veća i njome se najavljuje sutrašnja sednica ovog organa na kome će se razmatrati samo 4 tačke dnevnog reda od kojih jednu ,ne znam ni sam zašto, dovodim u vezu sa prvom informacijom. Radi se o prvoj tačci dnevnog reda Gradskog veća koja glasi: „Predlog odluke o izradi plana detaljne regulacije „Groblje u Kovačima“ na parceli veličine 4,24 hektara. Moguće je da je na ovo spajanje,naizgled nespojivog, svoj uticaj imao i ostatak dnevnog reda Gradskog veća , tačnije, njegova treća i četvrta tačka dnevnog reda koje kazuju da će se ovaj organ baviti i unutrašnjim odnosima na relaciji uprva grada-uprava gradske uprave razmatrajući jedan zahtev za izuzeće predsednika konkursne komisije za izbor Načelnika gradske uprave i jedne ostavke na mesto predsednika Žalbene komisije grada Kraljeva. Moguće je da tek u sudaru sa činjenicam koje samo „komendijant život“ može da servira počinjem da shvatam šta sam sve propustio ne gledajući jubilarnu ,stotu, reprizu Bajićevog serijala „Selo gori a baba se češlja“, te , kako negde pročitah, „sage o savremenom srpskom selu“. Ili ,možda tek treba(m)o da se spremimo i , ako možemo mirno, odgledamo neku njenu altropsku modifikaciju koju bi smo , možda ,mogli da nazovemo „Kraljevo se gasi a mi….“ Tačkice , po sopstvenom izboru, popunite rečju kojoj je ,po vama, tu mesto. Naravno, pod uslovom da se i vi, čitajući ovaj tekst, zapitate ima li stvarne veze između ove dve vesti pristigle lokalnim medijima ,danas, iz gradske kuće.Ili ,pak, treba da se , već jednom, zapitamo mora li baš ovako?
Bez društvenog dijaloga nema nam napretka!
Živimo u vremenu formalne demokratije. Normativno , i institucionalno ,stvoren je reklo bi se okvir koji omogućava razne modele organizovanog društvenog dijaloga kao jedine moguće opcije za uspešno kreiranje razvoja jedne zajednice. No , kako to , nažalost , kod nas u Srbiji najčešće biva u višedecenijskoj društvenoj praksi , retki su slučajevi uspešnog ,organizovanog , dijaloga reprezenata različitig društvenih grupa zainteresovanih na ovaj ili onaj način za neki konkretan problem zajednice. Višestranačje i parlamentarizam se , pri kraju treće decenije svoje restitucije u Srbiji , u mnogo čemu svode na formu koja nije produktivna ni inspirativni ambijent za presudno važan demokratski , društveni dijalog o temama od opšteg interesa , poput , recimo u ovom slučaju , teme efikasnog i racionalnog korišćenja energije unutar jedne lokalne samouprave čiji se troškovi plaćaju iz javnih prihoda te iste samouprave. Kao ishod takve prakse imamo nefikasno i neracionalno trošenje dela ionako skromih javnih prihoda za energente u obimu koji se ničim ne može pravdati. Zdrava logika ne može a da ne postavi pitanje zašto se , recimo , Skupština grada Kraljeva ni jednom u praksi zabeleženoj u zadnjim decenijama nije pozabavila ovim pitanjem? Zar izabrane predstavnike građana ne brine saznanje da se troškovi za energente , na ovaj ili onaj način, povećavaju iz godinu u godinu , da ne postoji njihova centralizovana evidencija a da oni u istom tom periodu u ukupnim rashodima gradske kase participiraju sa iznosima koji se kreću između 18 do 24 odsto gradskog budžeta? Budžeta koji se , gledano kroz devizni valutni iskaz, godinama unazad kreće u rasponu od 25 do 30 miliona evra ? Šta su to i koja su to preča i važnija pitanja kojima se oni bave dok nam „na odžak“ najviše a i na osvetljenje bogami odlazi mukom zarađeni novac i dok nam ,delom i zbog toga , drugi brojni problemi ostaju nerešeni? I da ne budemo baš isključivi u ovoj konstatciji o (ne)bavljenju ovim pitanjima. Dođu ona , u nekoj formi , i na dnevni red gradskog parlamenta ali samo kao aktivnost indukovana nalozima sa viših nivoa vlasti u segmentu pimene zakonskih rešenja koja regulišu oblast energetike i racionalnog korišćenja energije. Dođu ali sa već poslovičnim višegodišnjim kašnjenjem u primeni većine normi. Bezbroj je razloga za takvu praksu ali svi oni su ,manje više posledica dva osnovna faktora. Jedan je neinformisanost i nezainteresovanost građana za javne poslove pa otuda i drugačiji kriteriji kod izbora svojih reprezenata u lokalni parlament , a drugi je posledica ovog prvog i zove se nepostojanje društvenog dijaloga o pitanjima bitnim za funkcionisanjie i razvoj lokalne zajednice. Naše politčke stranke , manje više bez izuzetka , ništa ne rade da postojeće stanje menjaju jer im ,zbog svog unutrašnjeg ustrojstva i prakse koje neguju u svom radu, takvo stanje odgovara. Na jednoj strani ih ,malte ne, oslobađa odgovornosti za (ne)činjenje a na drugoj im omogućava da pitanjima razvoja čitave zajednice upravljaju vođeni primarno partikularnim ,često i ličnim, interesima a ne opštim interesima baziranim na realnim potrebama većine pripadnika jedne zajednice. Znam da će mnogi , posebno, menadžmet lokalne samouprave sebe abolirati i ništa manje pasivnim odnosom malobrojne lokalne strukovne i stručne javnosti prema ovim pitanjima ali svojstveno već pomenutom normativnom i institucionalnom društvenom okviru primarna odgovornost za izostajanje društvenog dijaloga leži na njima – izabranim predstvnicima građana. Oni pak ,ušančeni u svoje stranačke rovove i zaklonjeni magičnom moći većine ostaju nezainteresovani za aktiviranje društvenog dijaloga. Zato i živimo u vremenu obrnute realnosti.Baimo se koječime a ono što treba i možemo da radimo zaobilazimo ili , narodski rečeno, otaljavamo poput uvođenja sistema energetskog menadžmenta u gradu Kraljevu. Možda je baš problem efikasnog korišćenja energije čije troškove plaćamo iz džepova svih nas , preko budžeta grada Kraljeva, najbolji primer i ogledalo sve većeg raskoraka između realnog i mogućeg .Taj raskorak ,pak, hteo to neko ili ne , kreira ambijent društvenih konflikata a oni , ma kog inteziteta bili, troše nenadoknadive ,oskudne reurse energije i vremena, preko potrebnih za zaustavljanje sveprisutnih negativnih trendova.
Ovaj tekst je objavljen uz podršku grada Kraljeva u okviru projekta „Informisani mogu biti i efikasni“.Sadržaj ovog teksta i stavovi izneti u njemu isključiva su odgovornost KV NOVOSTI i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja grada Kraljeva.
Po(r)uke prvog budžetskog izdvajanja za energetsku efikasnost u Kraljevu
Skupština grada Kraljeva je usvojila budžet za 2018 godinu , tri dana pre kraja kalendarske godine , nastavljajući tako višegodišnju praksu usvajanja dokumenta koji je finansijski iskaz planiranih javnih politika , po programskim aktivnostima , za koje će se , planirano je , utrošiti 3.478.705.632 dinara ili nešto malo manje od 30 miliona evra po aktuelnom kursu. Reformom javnih finansija,od 2015 godine, predviđena je programska struktura budžeta u cilju podsticanja privrednog rasta i pružanja kvalitetnijih usluga javne uprave. Budžet grada Kraljeva za 2018 godinu je struktuiran u 17 programskih aktivnosti. Najviše novca 629.815.600 dinara ili 18,1% budžeta biće utrošeno za programsku aktivnost Opšte usluge lokalne samouprave a ako ovom dodamo i poziciju Politički sistem lokalne samouprave , što u prevodu znači trošak rada Skupštine grada i Izvršnih organa , u iznosu od 68.573.000 dinara ili 2% ukupnog budžeta biće nam jasno da najviše novca iz javnih prihoda , čitavu petinu budžeta , nešto manje od 6 miliona evra , trošimo, mahom , na rad javne uprave i izabranih i imenovanih funkcionera lokalne samouprave .Tako opskrbljena javna uprava ,čiji je osnovni zadatak sprovođenje normi državnog i lokalnog nivoa u funkciji kreiranja životnog i radnog ambijenta koji podsticajno deluje na održivi razvoj zajednice i izabrani predstavnici naroda čiji je zadatak , valjda , da razmišljaju , planiraju i sa datim resursima podstiču razvoj zajednice su imali obavezu definisanja prioriteta u funkcijij ekonomskog razvoja pre svega . A ti prioriteti su trebali da dobiju i svoj izraz u materijalnoj podršci sredstvima iz budžeta grada. Bez želje da u ovom tekstu detaljnije analiziramo budžet kao alat u funkciji podsticanja privrednog i svakog drugog razvoja jedne lokalne samouprave ne možemo a da ga , u jednoj rečenici , ne ocenimo kao nekreativan i sve drugo ali ne i razvojni. Ono što je , ovde , predmet našeg interesovanja jeste pozicija , programska aktivnost Energetska efikasnost i obnovljivi izvori energije. Budžetski program Energetska efikasnost ima nekoliko ciljeva čija realizacija za ishod ima kako kreiranje nove vrednosti javnih finasija tako i pozitivne uticaje na kvalitet životne sredine i lokalne uticaje na klimatske pormene. Ti ciljevi , definisani , instrukcijama viših nivo vlasti a pre svega Ministarstva finasija su :smanjejenje potrošnje energije , smanjenje rashoda za energiju i povećanje udela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije. Realizacija ovih ciljeva ne podrazumeva smanjivanje obima i kvalitete javnih usluga koje građanima treba da pruži javna uprava . Ovi ciljevi ne dotiču svu kompleksnost energetske efikasnosti i domete bavljenja pitanjim jačanja energetske efikasnosti u funkciji jačanja održivog razvoja zajenice kroz efekte ostvarene na kreiranju i implemantaciji novih tehnologija i brojne pozitivne efekte na uzročnike klimatskih promena na loklanom nivou. U dokumentu SKGO „ Uniformi programi i programske aktivnosti jedinica lokalnih samouprava“ kao jedna od svrha energetske efikasnosti, navedena je i potreba poboljšanja energetske infrastrukture u šta se može uvrstiti i aktivnost zamene energetski manje efikasnih sijalica led sijalicima kao što je to slučaj u Kraljevu. No to je i prošle i ove 2018 godine dato u planu „JP za uređivanje građevinskog zemljišta“ a nije izraženo i preneto kao budžetska programska aktivnost Energetska efikasnost i oie jer su velika budžetska izvajanjanja , planirana za 2017 i 2018 u iznosu od od oko 500.000.000 dinara ostala van pomenute budžetske programske aktivnosti. Ohrabrujuća činjenica da se , po prvi put , na ovoj budžetskoj poziciji nalaze izdvojena sredstva pada u zasenak pred podatkom da je , na ovoj poziciji , planiranio samo 3.100.000 dinara ili tek 0,09 % od ukupnog budžeta za funkcionisanje energetskog menadžmenta. Ostaje nam samo da se , i na ovaj način , zapitamo znaju li kreatori budžeta uopšte šta je to menadžment , posebno energetski , u jednoj lokalnoj samoupravi. No , ohrabrujuća je ipak činjenica da se u uvođenju sistema energetskog menadžmenta u gradu krenulo sa mrtve tačke pa makar i ovako. Cilj koji stoji pred akterima koji treba da obezbede funkcionisanje SEM-a je izazovan i inspirativan. Treba multisektroskim i multidisciplinarnim merama smanjiti troškove za energente koji se plaćaju iz gradskog budžeta a koji se , preme grubim procenama , kreću između 350.000.000 i 450.000.000 dinara na godišnjem nivou .Prvi zadatak je prikupiti i na jednom mestu obraditi sve podatke o svakom pojedinačnom davanju budžetskih sredstava za bilo koju vrstu energenata. Potom treba osmisliti set mera i aktivnosti čije sprovođenje , za početak ne traži dodatna ulaganja ili su pak , ona neophodna u manjem obimu , poput , recimo uvođenja mernih grupa u pojedinim objektima za koje se troškovi električne energije plaćaju iz budžeta ili , još , naizgled , jednostavnije poput promene navika i ponašanja pri korišćenju energenata.No , pre ovih konkretnih aktivnosti treba dovesti do kraja normativni i organizacioni okvir za početak rada SEM-a a to, praktično, znači da gradonačelnik treba pod hitno da donese Odluku o imenovanju članova Saveta za energetsu efikasnost sa čim kasni bezmalo godinu dana a da radnica javne uprave određena za poslove energetskog menadžera grada Kraljeva položi propisane ispite i stekne licencu za tu poziciju.
Ovaj tekst je objavljen uz podršku grada Kraljeva u okviru projekta „Informisani mogu biti i efikasni“. Sadržaj ovog teksta i stavovi izneti u njemu isključiva su odgovornost KV NOVOSTI i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja grada Kraljeva.
Vešte đačke ruke

Najmlađi rukotvorci pored svog štanda
Učenici ,svih razreda, od pripremnih pa do osmih , kraljevačke osnovne škole „IV kraljevački bataljon“ upriličili su ,u ove predpraznične dane uspelu manifestaciju u svojim prostorijama.Organizovali su prodajnu izložbu radova koji su delo učeničkih kreativnih aktivnosti na temu novogodišnji suveniri.Izložba je imala za cilj da uspostavi interaktivni odnos između roditelja i učenika u kreiranju ambijenta u kome škola može ,i treba, biti mesto gde se pored svaladavanja obaveznog školskog gradiva potsiče i razvija prduzetnička inicijativa kod učenika.Sudeći prema prepunim školskim holovima i učionicama u tome se uspelo iako je ovakva izložba organizovana po prvi put. Roditelji su svojim odzivom ohrabrili školu da sa ovakvim sadržajima nastavi i ,možda, češće nego jednom godišnje.Sasvim očekivano ,i razumljivo, najviše pažnje izazvali su štandovi sa radovima najmlađih ,učenika pripremnih razreda, koje su ,složno,okupirale tate i mame pojačane sa brojnim bakama i dekama. Prodajom učeničkih eksponata prikupljeno je, za samo par sati trajanja izložbe ,kako su nam rekli iz škole, 118.911 dinara. O tome u koje svrhe će biti utrošena prikupljena sredstva odluku će doneti učenički parlament i Savet roditelja škole.
Dobra poezija uvek ima šta da kaže!
Danas je, u Narodnoj biblioteci „Stefan Prvovenčani“ u Kraljevu, predstavljena nova knjiga pesama Lasla Blaškovića intrigantnog naslova „Prasvršetak“. U programu koga je otvorio magistar Miša Milosavljević ,koji se , od nedavno , nalazi na čelu kraljevačke biblioteke, pored autora učestvovali su i Živorad Nedeljković, pesnik iz Kraljeva i Gojko Božović, pesnik, književni kritičar, osnivač i glavni urednik Arhipelaga iz Beograda.Konstatujući pesničku zrelost i specifičnost proze Lasla Blaškovića Živorad Nedeljković je primetio kako dobra poezija uvek ima šta da kaže pa se ta konsttacija u punom svom značenju može vezivati i za ovu knjigu pesama Lasla Blaškovića.U sličnom tonu o delu Lasla Blaškovića govorio je i Gojko Božović uzazavši na slojevitost i višeznačnost Blaškovićeve proze. Autor je pak pročitavši ,u nekoliko navrata, neke od svojih pesama iz knige „Prasvršetak“ govrio i o početcima svog bavljenja pisanjem ,pre ravno tri decenije, najavivši da će publici ,uskoro, predstaviti knjigu svojih putopisnih beleški pod nazivom „Gle“ . Laslo Blašković,pesnik, romansijer, pripovedač i esejista – rođen je u Novom Sadu 1966. godine. Za roman Svadbeni marš Blašković je dobio Nagradu Društva književnika Vojvodine za knjigu godine, za roman Madonin nakit dobio je Nagradu Fonda „Borislav Pekić“, za roman Adamova jabučica dobio je Nagradu SANU iz Fonda „Branko Ćopić“ za najbolju knjigu godine, a za roman Turnir grbavaca dobio je Nagradu „Stevan Sremac“ za proznu knjigu godine. Proza i poezija Lasla Blaškovića prevedeni su na engleski, francuski, nemački, mađarski, poljski, rumunski, slovački, ukrajinski, makedonski, bugarski i slovenački jezik.Laslo Blašković je upravnik Narodne biblioteke Srbije.
Srbija je „Nojeva barka“ autohtohih sorti šljiva koju treba sačuvati!
Dva mlada profesora sociologije iz Beograda , Zoran Radoman i Ilija Malović autori i urednici bloga „Rakija uglavnom“, koji za sebe kažu da su ambasadori srpske rakije u Srbiji, i Udruženje sa Gledićkih planina „Crvena Ranka“ bili su , danas , domaćini zanimljivog skupa „„Crvena Ranka i rakijski bonton“ održanog u Regionalnoj privrednoj komori u Kraljevu. Poredeći Bibliju i rakiju , što će , mnogima , zvučati kao jeres Zoran i Ilija kažu da je Biblija najprodavanija ali i , verovatno , najmanje čitana knjiga na svetu , dok je rakija , u Srbiji , piće koje se ,verovatno, najviše pije , na koje smo , kao na nacionalni brend svi ponosni , ali o kome se , ipak , malo zna .I u tom prostoru antipoda oni vide ulogu svog bloga i svoju ličnu kao promotera vrednosti rakija, posebno onih proizvedenih od autohtonih , starih sorti šljiva. Među nima je i Crvena Ranka koja je , u osnovi porodica autohtonih sorti šljiva , poznata pod različitim imenima lokalnog karaktera, poput Ranica, u istočnoj Srbiji , Dragačica, Okruglica , u Dragačevskom kraju i niz drugih varijeteta u imenu. U osnovi , radi se o staroj sorti u raznim mutacijam uzrokovanim lokalnim karakteristikama zemljišta i klime od koji se prave rakije približno sličnog organo leptičkog svojstva. Definitivno je , kažu oni , a to su potvrdili i mnogi od učesnika današnjeg skupa , da su te autohtone sorte kapital koga se olako odričemo prihvatajući ,vođeni lukrativnim motivima, strane sortimente šljiva. Otuda i apel upućen sa današnjeg skupa takozvanim donosiocima odluka , na svim nivoima , da različitim multisektorskim i multidisciplinarnim merama podrže očuvanje autohtonih sorti šljiva u Srbij jer to jeste , realni reurs koji nam može osnažiti održivi razvoj ma koliko nam se to ,na prvi pogled, činilo manuje potentim u ekonomskom smislu od , recimo , savremenih tehnologija. Ilija Malović,jedan od moderatora današnjeg ,dobro posećenog, skupa je istakavši da je rakija akcizna roba, apelovao na državu da snažnije zaštiti malobrojne , registrovane , proizvođače rakija. Upotrebivši ,figurativno , da se ta zaštita treba sprovesti „ognjem i mačem“ koji bi se sproveo registracijom svakog kazana za pečenje rakije u Srbiji i zabranom pečenja rakije za sve neregistrovane proizvođače rakije on je posebno ukazao na sektor ugostiteljtva kao slabu kariku u distributivnim lancima jer ,zbog profita , u našim restoranima se , još uvek , prodaje svakojaka rakija. Kao dokaz te prakse i paradoksa fenomena rakije u Srbiji on je naveo Beograd i njegove restorane , u kojima je najviše stranih gostiju, koji nažalost tek u retkim mogu popiti originalnu rakiju proizvedenu od domaćih autohtonih sorti šljiva. Da priča o rakiji i njenom današnjem položaju u Srbiji ne bi bila samo priča pobrinuli su se Dragana i Dejan Veljović ,proizvođači poznate „Rakije iz Rakije“ koji su danas predstavili novine iz svoje produkcije poput limitirane edicije „Black edition RizR“ od samo 100 litara sedmogodišnje rakije od sorte „Crvena Ranka“ i „Kalvadosa iz Gledića“ koji je odležao deset godina u hrastovim buradima a pravljen je od autohtonih sorti jabuka.
Kako iskustva pretočiti u obrazovne programe?
U Beogradu je danas , na Fakultetu organizacionih nauka , organizovan skup sa temom „Prirodne katastrofe u Srbiji“- iskustva ,praksa i obrazovanje. Skup kome su prisustvovali predstavnici Ministarstva odbrane, Kancelarije za javna ulaganja, Stalne konferencije gradova i opština ,UNDP , Svetske banke , grada Kraljeva , Udruženja za podršku volonterizmu, Šumarskog fakulteta i Srbijašuma , otvorio je dr.Ivan Bošnjak ,državni sekretar u Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave. Skup je protekao u traganju za modelima efikasnog spajanja iskustava sa terena u borbi protiv prirodnih katastrofa i multidisciplinarnih naučnih znanja u jedinstveni edukativni program.Tako koncipirani program bi mogao da se realizuje na različitim nivoima obrazovanja i u različitim obrazovnim ustanovama. Krajnji ciljevi realizacije takvog edukativnog program bili bi stručnjaci osposobljeni za jačanje kapaciteta u borbi protiv elementarnih nepogoda i građani edukovani za postupanje u vanrednim situacijama. Svi učesnici u raspravi su se složili da je jako bitna prevencija koja je , kao aktivnost , stukturno složenija i zahtevnija od mera mitigacije. Posebno je ona bitna u zemljama slabijih materijalnih mogućnosti jer se ulaganja u prevenciju višestruko vraćaju a , često , te aktivnosti u sebe sadrže i komponentu pozitvnog uticaja na održivi razvoj lokalnih zajednica. Pored toga pozitvne ocene i preporuke za dalji rad dobile su aktivnosti umrežavanja resursa lokalnih zajednica u slivove velikih reka. Primeri potpisivanja Protokola o zajedničkom delovanju u slivovima Zapadne Morave i Kolubare , kao i aktivnosti Tima za koordinaciju sliva Zapadne Morave i na ovom skupu isticani su kao nastavak pozitivne prakse delovanja u Srbiji u borbi protiv prirodnih katastrofa započet odmah posle majskih poplava 2014 godine.Takvim aktivnostima,uz podršku EU i Svetske banke Srbija je postala lider na Balkanu uspostavljajući Nacionalni program za upravljanje rizikom od katastrofa stavljajući u fokus budućih multisektorskih i multidisciplanarnih aktivnosti jačanje otpornosti zajednice. Moderator ovog uspešnog skupa bila je profesorka dr.Nataša Petrović,zamenik Predsednika Saveta FON-a a primere dobre prakse grada Kaljeva u borbi sa prirodnim katastrofama je prezentirao Zdravko Maksimović, rukovodilac Odeljenja civilne zaštite gradske uprave grada Kraljeva.