subota, 14. mart 2026.

Vesti iz kategorije ‘Kultura’

Kraljevo se oprostilo od pesnika i novinara Ivana Rajovića

Objavljeno: 04.03.2026. | autor: KV Novosti -on line Bez komentara

 „Ivan Rajović bio je čovek kojeg ste morali da razumete da biste voleli njegovu dušu. Ona je bila čista, ali je on to voleo da sakrije – iza ironije, grubosti, ponekad i distance. Nije tražio sažaljenje. Tražio je smisao.Mnogi Ivana Rajovića nisu razumeli. Oni koji jesu znali su da iza tvrdog glasa i nesklonosti kompromisu stoje ta čista duša i doslednost koja su ga skupo koštale, ali nikada nisu bile na prodaju.“

Ove reči novinarke  Marine Miljković Dabić izgovorene na današnjoj komemoraciji upriličenoj povodom smrti Ivana Rajović pesnika, novinara, urednika i jednog od najupečatljivijih kulturnih glasova ovoga grada najsažetije iskazuju suštinu njegove ličnosti.

Govoreći o njegovom stvaralaštvu Marina  je ,između ostalog kazala: „Ivan je autor koji je u književnosti i javnom životu Kraljeva ostavio dubok trag. Pisao je poeziju, prozu, knjige za decu i dokumentarističke zapise, bio novinar i urednik „Ibarskih novosti“ i RTV Kraljevo.

Njegove pesme prevođene su na beloruski, nemački, engleski, kineski i slovenački jezik. Dobitnik je nagrade „Stražilovo“ za najbolju pesničku knjigu 1990. godine, kao i Oktobarske i Novembarske nagrade grada Kraljeva. Kao jedini pesnik iz Srbije bio je zastupljen u međunarodnoj zbirci Mostovi prijateljstva, objavljenoj pod pokroviteljstvom Evropske unije.

Njegova prva zbirka, Psi će vladati svetom (1982), najavila je autora koji ne traži saglasnost već istinu. U knjigama Pakt, Muzej voštanih figura, Velika predstava i Bioskop u provinciji Rajović je gradio svet malih gradova, provincijske teskobe i unutrašnjih pobuna. Njegova poezija bila je ogoljena, bez ukrasa, često ironična, ali u suštini duboko moralna.

Kasnije zbirke – Šapat sa ivice sveta, Sludnji dan Kraljeva, Iza brane pesme – svedoče o autoru koji se vraća sopstvenom gradu, ne da bi ga mitologizovao, već da bi ga suočio sa stvarnošću. Pisao je i za decu, u knjigama Strašljivi lisac i Vitez slinavog nosa, pokazujući nežniju, razigranu stranu svog talenta, a oni koji su ga pažljivo slušali znali su da je u njemu postojala čista, gotovo dečačka potreba za pravdom i dostojanstvom.

Pre Marine Miljkovć Dabić na današnjoj komemoraciji održanoj u Sali Skupštine grada Kraljeva govorio je Rade Velizarov Erac,pisac istakavši da,“ma koliko to danas zvučalo pretenciozno,dolazi vreme u komeće se Kraljevo prepoznavati i po Ivanu Rajoviću“.

Od Rajovića se, na kraju komemoracije, oprostio i njegov mlađi drug  Ivan Damjanović, istakavši da ,njemu lično ,ali mnogim drugim pripadnicima njegove generacije, Ivanova hrabrost i buntovništvo ostaju uzor u borbi za pravednije društvo zasnovano na načelima vladavine prava i veće socijalne pravde.

Sahrana Ivana Rajovića obavljena je danas,u 12 časova, na Novom groblju u krugu porodice i prijatelja.

Preminuo Ivan Rajović – pesnik, novinar i „čovek koji je 100 dana stajao i govorio na Trgu kod Milutina”

Objavljeno: 02.03.2026. | autor: KV Novosti -on line Bez komentara

Bio je pesnik snažne slike i nemirnog duha, autor koji je u književnosti i javnom životu Kraljeva ostavio dubok trag. Pisao je poeziju, prozu, knjige za decu i dokumentarističke zapise, bio novinar i urednik „Ibarskih novosti“ i RTV Kraljevo.

Njegove pesme prevođene su na beloruski, nemački, engleski, kineski i slovenački jezik. Dobitnik je nagrade „Stražilovo“ za najbolju pesničku knjigu 1990. godine, kao i Oktobarske i Novembarske nagrade grada Kraljeva. Kao jedini pesnik iz Srbije bio je zastupljen u međunarodnoj zbirci Mostovi prijateljstva, objavljenoj pod pokroviteljstvom Evropske unije.

Njegova prva zbirka, Psi će vladati svetom (1982), najavila je autora koji ne traži saglasnost već istinu. U knjigama Pakt, Muzej voštanih figura, Velika predstava i Bioskop u provinciji Rajović je gradio svet malih gradova, provincijske teskobe i unutrašnjih pobuna. Njegova poezija bila je ogoljena, bez ukrasa, često ironična, ali u suštini duboko moralna.

Kasnije zbirke – Šapat sa ivice sveta, Sludnji dan Kraljeva, Iza brane pesme – svedoče o autoru koji se vraća sopstvenom gradu, ne da bi ga mitologizovao, već da bi ga suočio sa stvarnošću. Pisao je i za decu, u knjigama Strašljivi lisac i Vitez slinavog nosa, pokazujući nežniju, razigranu stranu svog talenta, a oni koji su ga pažljivo slušali znali su da je u njemu postojala čista, gotovo dečačka potreba za pravdom i dostojanstvom.

Roman Uzgajalište klonova potvrdio je njegovu trajnu opsesiju pitanjima identiteta, slobode i manipulacije.

Kao novinar i urednik RTV Kraljevo i „Ibarskih novosti“, ostavio je hiljade tekstova. Bio je deo generacije koja je verovala da reč ima težinu i da novinarstvo nije zanat, već pozicija odgovornosti.

Rajović nije bio samo književnik. Bio je jedan od ljudi koji su nosili kulturne i društvene promene u Kraljevu. Devedesetih i kasnije, u trenucima kada je bilo lakše ćutati, on je birao da govori. Bio je među pokretačima kulturnog uzdizanja grada, ali i jedno od zaštitnih lica Koalicije Zajedno i građanskih okupljanja i protesta 1997. godine. Sto dana je svake večeri stajao na Trgu srpskih ratnika u Kraljevu, po kiši i hladnoći, noseći reč kao jedino oružje.

Njegov lični život bio je obeležen teškim godinama: ostao je bez posla nakon privatizacije „Ibarskih novosti“ i godinama sa porodicom živeo bez osnovnih uslova za život, ali ni tada nije odustajao od pisanja ni od javne reči. U tome je bila njegova doslednost.

Ivan Rajović bio je čovek kojeg ste morali da razumete da biste voleli njegovu dušu. Ona je bila čista, ali je on to voleo da sakrije – iza ironije, grubosti, ponekad i distance. Nije tražio sažaljenje. Tražio je smisao.

Njegovo delo ostaće kao zapis jednog vremena i kao podsetnik da promena počinje onda kada neko odbije da ćuti.

Fotografija preuzeta sa FB naloga Verice.A.

„Ja uvek pišem ono što mislim i nikada nisam imao razloga, niti imam, da se bilo kome dopadnem ili da laskam. Znaš ti to dobro. Tužno bi bilo da ja nekim slučajem „odem”, pu, daleko bilo, a da ne popijemo to piće, jer vremena su takva da svaka takva svečanost može biti poslednja, a ne bih voleo da te posle grize savest zbog jedne tako banalne stvari koja može da bude i prava svečanost. Jer, popiti piće sa nekim ko ti je drag i koga poštuješ, postalo je nešto što samo retki srećnici mogu sebi da priušte, a meni je čast što spadam u jednog od takvih, a i ti takođe…”, napisao mi je u jednoj od poslednjih prepiski koje smo imali.

Ne želim da se izvinjavam što je ovaj oproštaj, možda, previše ličan. Neke ljude ne možete ispratiti samo faktima, bibliografijom i nagradama. Neke ljude morate ispratiti srcem.

Mnogi Ivana Rajovića nisu razumeli. Oni koji jesu znali su da iza tvrdog glasa i nesklonosti kompromisu stoje ta čista duša i doslednost koja su ga skupo koštale, ali nikada nisu bile na prodaju.

A one su, zar ne, jedino što na kraju ostaje. Putuj, Ivane i neka su Ti čisti bar nebeski putevi kad zemaljski nisu bili. Redakcija portala Krug izražava najdublje saučešće Ivanovoj porodici.

Komemoracija povodom smtri Ivana Rajovića zakazana je za sredu 4.marta 2026.godine u 10 časova u svečanoj sali Skupštine grada a sahrana će se obaviti istog dana u 12 časova na Novom groblju u Kraljevu.

Marina Miljković Dabić,urednica Portala Krug

Kad deca pišu Deda Mrazu, društvo ostaje bez izgovora

Objavljeno: 18.12.2025. | autor: KV Novosti -on line

Beleška s povodom

Povodom Dana bibliotekara Srbije, uoči Nove godine, u biblioteci Kulturnog centra Ribnica u Kraljevu održan je susret koji je, naizgled, imao sve odlike toplog i vedrog prazničnog događaja: razgovor o knjigama, čitanju i mašti, druženje dece iz prigradske Osnovne škole „Vuk Karadžić” sa svojom učiteljicom i poklon-knjige koje su obogatile zavičajni fond biblioteke. Ipak, iza tog lepog povoda ostao je trag koji zaslužuje mnogo ozbiljniju pažnju – sadržaj dečijih novogodišnjih želja.

Dečije želje pre slanja Deda Mrazu

Deca uzrasta četvrtog razreda nalaze se u godinama kada još ne umeju ili ne žele da prikriju stvarnost u kojoj odrastaju. Njihova pisma Deda Mrazu zato deluju kao svojevrsni društveni dokument. U jednoj istoj koverti našle su se želje za knjigom poezije, za dresom omiljenog kluba ili lutkom, ali i molbe da „završimo kuću”, da dobiju „rukavice da mi više ne bude zima”, ili da samo mogu da prespavaju kod brata. Upravo u tom rasponu – od simboličnih do egzistencijalnih želja – jasno se ogledaju rastuće razlike u materijalnom položaju porodica, razlike koje stoje u oštrom kontrastu sa zvaničnim narativom o stabilnosti i blagostanju u savremenoj Srbiji.

Ovaj mali, lokalni događaj iz ribničke biblioteke tako postaje polazna tačka za šire pitanje: kakvo društvo čitamo iz dečijih želja? Ako neka deca maštaju o knjigama i hobijima, a druga o osnovnim uslovima topline i sigurnosti, onda je jasno da socijalne nejednakosti nisu apstraktna statistika, već deo svakodnevice koji se prenosi već u detinjstvu.

Iskreno ispisane želje …onako kako to samo deca mogu i znaju

Drugi sloj koji se iz ovog susreta može iščitati tiče se demografskih trendova. Grad Kraljevo je između 2011. i 2022. godine izgubio više od 15.000 stanovnika, a procene za naredne godine govore o daljem padu. Stanovništvo stari, prosečna starost prelazi 43 godine, dok se broj dece i mladih smanjuje. U tom kontekstu, svako odeljenje iz prigradske škole koje dođe u biblioteku nije samo pedagoški događaj, već i podsetnik da je dece sve manje, naročito van gradskog jezgra. Njihove želje time dobijaju dodatnu težinu: one dolaze iz generacije koja je malobrojnija, ali na koju se polažu najveća očekivanja.

Treći problem koji ovaj povod otvara jesu javna izdvajanja za podršku mladima i porodicama. Iako Grad Kraljevo formalno ima programe stipendiranja, omladinske projekte i jednokratnu pomoć porodicama sa troje i više dece, realni efekti tih mera ostaju ograničeni. Pomoć od 12.000 dinara godišnje teško da može suštinski da promeni položaj mnogočlanih porodica, a još teže da utiče na odluku mladih da ostanu, zasnuju porodicu ili imaju više dece. Slično je i na nacionalnom nivou, gde se demografska politika često svodi na simbolične ili kratkoročne mere, bez sistemske podrške koja bi obuhvatila stanovanje, stabilno zapošljavanje i dostupne javne usluge.

Za razliku od toga, primeri dobre prakse iz pojedinih evropskih zemalja pokazuju drugačiji pristup. U Francuskoj, na primer, porodična politika decenijama se zasniva na univerzalnim dečijim dodacima, poreskim olakšicama za porodice sa više dece, razvijenoj mreži javnih vrtića i snažnoj podršci zaposlenim roditeljima. Takav sistem ne oslanja se na jednokratne isplate, već na dugoročno smanjenje troškova roditeljstva i povećanje sigurnosti mladih porodica. Rezultat je stabilnija stopa nataliteta u odnosu na zemlje koje se oslanjaju isključivo na simbolične mere.

Susret u biblioteci Kulturnog centra Ribnica

Na kraju, ovaj naizgled mali događaj u ribničkoj biblioteci pokazao je koliko neposredna komunikacija može da otkrije više od brojnih javnih objava i kampanja na društvenim mrežama koje se deklarativno bave položajem mladih. Dok se onlajn prostor puni porukama, heštegovima i pažljivo biranim narativima, stvarni život dece i mladih ostaje izvan fokusa – tih, nefiltriran i često nevidljiv.

Jedna koverta dečijih pisama, nastala u direktnom razgovoru i bez ikakve medijske kalkulacije, razotkrila je socijalne razlike i potrebe jasnije nego mnoge „angažovane“ digitalne inicijative. Upravo zato je ovaj model rada – susret u lokalnoj instituciji kulture, razgovor licem u lice i slušanje bez posrednika – primer dobre prakse koji bi lokalne institucije morale ozbiljno da uvaže.

Ako Kraljevo želi da razvija politike za mlade koje imaju smisla, odgovor neće pronaći na društvenim mrežama, već u učionicama, bibliotekama i razgovorima sa decom i njihovim porodicama – tamo gde se stvarnost ne može ulepšati objavom.

Poetski povrаtak Ljubiše Đidića u zavičaj

Objavljeno: 02.12.2025. | autor: KV Novosti -on line

U okviru ciklusa „Kraljevčani”u  četvrtak, 4. decembra 2025. godine, sa početkom u 18 časova, Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani” u Kraljevu priređuje ,u saradnji sa „Zavičajnim društvom Kraljevo“, izuzetno značajan kulturni događaj — veče posvećeno životu i stvaralaštvu Ljubiše Đidića, pesnika, esejiste, književnog i likovnog kritičara, putopisca i antologičara.

 U programu nazvanom „Pesnički vrtovi Ljubiše Đidića”, učestvovaće tri govornika: Ljubiša Đidić, zatim književnik Veljko Stambolija i glumac  Milomir Nedeljković. Biće to prilika da se publika upozna sa bogatim opusom ovog dobitnika Vukove i Zmajeve nagrade, dugogodišnjeg urednika časopisa „Bagdala” i „Bagdala za decu”, autora brojnih zbirki poezije, romana, putopisa, monodrama i antologija.

Ljubiša i njegova sestra pred školom u Popovićima 2018.godine

Iako je Đidić najveći deo života proveo u Kruševcu, gde je stekao punu stvaralačku afirmaciju, njegovo poreklo vodi ka selu Popovići kod Kraljeva. Rođen 1937. godine kao sin Maksima Đidića, prvog učitelja u tek otvorenoj školi u Popovićima, Ljubiša je u ovom selu proveo samo prvu godinu života. Usled  službenog premeštaja njegovog oca, porodica se ubrzo preselila za Kruševac , a veza sa rodnim mestom ostala je dugo zaboravljena.

Presudni trenutak za obnovu te veze dogodio se decenijama kasnije, zahvaljujući školskom drugu sa studija — Borku Gvozdenoviću, uglednom novinaru, dugogodišnjem dopisniku „Politike” iz Moskve i Pekinga, rođenom u Sirči, takođe iz prosvetne porodice. Gvozdenović je podsetio Đidića na njegovo poreklo, što je dovelo do emotivnog povratka pesnika u Popoviće.

Ljubiša Đidić među svojim Popovićanima,2023.g. u društvu Borka Gvozdenovića, druga iz studentskih dana koji je najzaslužniji za obnavljanje njegove veze sa zavičajem

U aprilu 2018. godine, Đidić je školi u svom rodnom selu  Popovići poklonio zbirku svojih knjiga, a 2023.godine  i vrednu kolekciju umetničkih slika — dela Milića od Mačve, Momčila Antonovića i drugih velikana srpskog slikarstva, nastalu kroz prijateljstva sa umetnicima koji su mu darivali radove u znak poštovanja prema njegovom pesničkom stvaralaštvu.

Ova književna večer biće više od omaža jednom autoru — biće to povratak korenima, pesnički susret sa zavičajem, i svedočanstvo o tome kako se identitet može obnoviti kroz sećanje, prijateljstvo i umetnost.

Dobrodošli na veče koje spaja poeziju, zavičaj i trajne vrednosti.

„Zapisi iz pravno-političkog podzemlja“ – nova knjiga Miodraga A. Jovanovića

Objavljeno: 13.10.2025. | autor: KV Novosti -on line

U izdanju Arhipelaga (izdavačke kuće osnovane pre 18.godina čiji je osnivač Gojko Božović) objavljena je knjiga Zapisi iz pravno-političkog podzemlja autora Miodraga A. Jovanovića (1971), redovnog profesora Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Knjiga donosi izbor eseja nastalih tokom protekle decenije, u kojima autor analitički i angažovano razmatra ključne probleme savremenog društva – od urušavanja institucija i zloupotrebe vlasti, do pitanja političke odgovornosti i građanske svesti.

Jedan od upečatljivih citata iz knjige glasi:
„Institucije ne postoje da bi služile vlasti, već da bi je ograničavale.“

O autoru

Miodrag A. Jovanović je redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, gde predaje predmete pravnoteorijskog smera na osnovnim i poslediplomskim studijama. Autor je i priređivač više od deset knjiga i preko stotinu radova iz oblasti pravne teorije i političke filozofije, objavljenih u zemlji i inostranstvu.

dr.Miodrag Jovanović (Fotografija preuzeta sa sajta Pro glas-a)

Njegova najznačajnija dela uključuju:

  • Collective Rights – A Legal Theory (Cambridge University Press, 2012)
  • The Nature of International Law (Cambridge University Press, 2019)

Predavao je po pozivu na univerzitetima širom sveta – od SAD, Kanade i Kine, do Velike Britanije, Nemačke, Italije i brojnih evropskih zemalja.

Član je Srpskog udruženja za pravnu i socijalnu filozofiju, Srpskog udruženja za ustavno pravo, Centra za pravosudna istraživanja (CEPRIS), kao i Međuodeljenskog odbora za proučavanje ljudskih i manjinskih prava SANU. Jedan je od inicijatora građanske inicijative ProGlas.

Zapisi iz pravno-političkog podzemlja nisu samo zbirka eseja – to je poziv na promišljanje i delovanje, knjiga koja otvara prostor za javnu raspravu o budućnosti institucija i društva.

Jubilarna deseta Smotra narodnog stvaralaštva u Kraljevu – čuvamo nasleđe, gradimo budućnost

Objavljeno: 18.09.2025. | autor: KV Novosti -on line

Kulturni centar „Ribnica“ u Kraljevu ove godine sa ponosom organizuje jubilarno deseto izdanje Smotre narodnog stvaralaštva – manifestacije koja je tokom protekle decenije postala jedan od najvažnijih čuvara nematerijalne i materijalne kulturne baštine srpskog naroda.

Sa jednog od ranijih nastupa muške Pevačke grupe Ribnica

Ove smotre nisu samo prilika da se uživa u izvornoj pesmi, narodnoj nošnji, rukotvorinama i običajima – one su živi most između prošlosti i budućnosti. Njihova misija je da sačuvaju ono što se ne može kupiti niti nadoknaditi: znanje, veštine, priče i predmete koji čine naš identitet.

Posebno je važno istaći ulogu ovakvih događaja u promociji kulturnog nasleđa među mlađim generacijama. Mladi, koji se dominantno informišu putem društvenih mreža, retko imaju priliku da na tim platformama vide sadržaje koji prikazuju bogatstvo naše tradicije. Zato ova smotra, i sve slične manifestacije, treba da budu i producenti digitalnog sadržaja – kratkih video zapisa, fotografija i priča koje će kulturno nasleđe približiti upravo onima koji će ga sutra naslediti.

Ivan Kostić,-rukovodilacPevačke grupe Ribnica sa delom priznanja koje je grupa do sada osvojila

Ovo je i poziv na razmišljanje – ne samo za domaćina, Pevačku grupu „Ribnica“, već i za sva kulturno-umetnička društva u Kraljevu: vreme je da deo svojih resursa usmere na produkciju i distribuciju kvalitetnog kulturnog sadržaja na društvenim mrežama. Takav pristup ne samo da će tradiciju učiniti vidljivijom, već će i angažman mladih u ovim društvima učiniti privlačnijim. To donosi višestruke koristi: zajednici, koja dobija aktivne čuvare svog identiteta; kulturno-umetničkim društvima, koja jačaju svoju bazu članova; i samim mladima, koji stiču osećaj pripadnosti, ponosa i kreativnog izražavanja.

Detalj atmosfere na platou ispred Kulturnog centra Ribnica sa jedne od ranijh Smotri narodnog stvaralaštva

Neka ova jubilarna Smotra narodnog stvarlaštva bude i apel lokalnoj samoupravi da kroz različite vidove sufinansiranja podrži ovakve produkcijske projekte kulturno umetničkih društava, jer ulaganje u promociju kulturne baštine nije trošak – to je investicija u identitet, zajedništvo i budućnost našeg kraja.

 Subota, 20. septembar, od 16 časova – plato ispred Kulturnog centra u Ribnici biće domaćin izvođačima iz čitave Srbije, uz bogat program i svečarsku atmosferu. Ulaz je slobodan.

Dođite da zajedno proslavimo deset godina čuvanja i prenošenja onoga što nas čini onim što jesmo.

Promocija knjige o knezu Milanu Obrenoviću u Kraljevu — gradu čije ime je lično kumovao

Objavljeno: 16.09.2025. | autor: KV Novosti -on line

U Galeriji Narodnog muzeja Kraljevo, u utorak, 16. septembra 2025. godine, sa početkom u 19 časova, biće održana promocija knjige dr Suzane Rajić „Knez Milan Obrenović (1854–1881): Od beratlije do suverena“.

Ovo je prvi tom od planirane trilogije koja će osvetliti život i vladavinu jednog od najznačajnijih, ali i najkontroverznijih vladara Srbije 19. veka. Knjiga obuhvata prvih 27 godina života Milana Obrenovića — od stupanja na presto sa samo 14 godina, preko vođenja dva rata protiv Osmanskog carstva, do istorijskih trenutaka u kojima je Srbija stekla međunarodno priznanje nezavisnosti (1878), proširila teritoriju za gotovo trećinu, uzdignuta na rang kraljevine (1882) i dobila prvu železničku prugu Beograd–Niš.

Za potrebe monografije, autorka je istražila obimnu neobjavljenu arhivsku građu iz čak 38 fondova i zbirki u 17 institucija u Srbiji i inostranstvu — od Beograda, Novog Sada i Kragujevca, do Moskve, Bukurešta, Beča i Londona. Luksuzno izdanje u tvrdom povezu donosi blizu 300 ilustracija, od kojih mnoge javnost vidi prvi put.

Website event cover for the book by Suzana Rajić “Prince Milan Obrenović” in the National Museum Kraljevo

O knjizi i njenom značaju govoriće:

  • prof. dr Suzana Rajić, autorka, šef Katedre za istoriju srpskog naroda u novom veku i upravnik Centra za srpske studije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
  • dr Danko Leovac, vanredni profesor Odeljenja za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
  • Darko Gučanin, istoričar i direktor Narodnog muzeja Kraljevo

Istorijska veza sa Kraljevom

Posebnu simboliku ovom događaju daje činjenica da je upravo knez Milan Obrenović, krunisan u manastiru Žiča za prvog srpskog kralja posle Kosovske bitke, kumovao imenu našeg grada — Kraljevo.

Ukaz kralja Milana Obrenovića o promeni imena varoši Karanovac u Kraljevo

Tokom boravka u Žiči, kralj Milan je primio deputaciju meštana varoši Karanovca, predvođenu lokalnim rukovodiocima. Građani su istakli da ime Karanovac podseća na otomansku vlast i

Na molbu meštana, kralj je potpisao ukaz kojim se dotadašnje ime Karanovac zvanično menja u Kraljevo. Odluka je objavljena 19. aprila 1882. godine, a novi naziv simbolično je uvezao živu tradiciju prostora sa titulom vladara koji je na tom mestu okrunjen.

Time je zauvek utisnuo svoje ime u lokalnu istoriju, a promocija knjige u Kraljevu postaje i svojevrsni povratak priče na mesto koje nosi njegov pečat.

Međunarodni festival kratkog filma u Kraljevu – Filmska magija koja osvaja Kraljevo

Objavljeno: 21.08.2025. | autor: KV Novosti -on line

Svečanim otvaranjem, u četvrtak, 22. avgusta, u 17:00 časova u Multimedijalnom centru KVART u Kraljevu,počeće ovogodišnji 13. Kraljevski filmski festival (KFF)

Ovaj međunarodni festival kratkog filma koji se već trinaest godina održava u Kraljevu poznat je ljibiteljima filmske umetnosti po svom fokusu na kratki film – prikazuju se igrani, dokumentarni i animirani filmovi do 25 minuta, iz Srbije i sveta.

Posebna pažnja na festivalu posvećena je postprodukciji, pa festival dovodi umetnike iz te oblasti da drže predavanja i radionice.Tako će,ove godine, biti upriličen ekskluzivni masterklas posvećen umetnosti montaže i oblikovanju narativa u dokumentarnom filmu, koji će održati jedan od najistaknutijih austrijskih montažera dokumentarnog filma – Gernot Grasl. Masterklas je zakazan za subotu, 23. avgust, u MMC KVART-u, od 13 do 18 časova. Program se realizuje u saradnji sa Austrijskim udruženjem montažera (AEA) i uz podršku Austrijskog kulturnog foruma, a predavanje će biti na engleskom jeziku.

Gernot Grasl

Tokom svoje bogate karijere, Gernot Grasl radio je na zapaženim ostvarenjima austrijske i međunarodne dokumentaristike. Njegov montažerski potpis stoji iza filmova Nikolausa Gajerhaltera (Melt, The Standstill, The Border Fence), Vernera Butea (The Green Lie, Everything Is Under Control), kao i filma The Spies Among Us, koji je premijerno prikazan na festivalu SXSW 2025. Masterklas predstavlja jedinstvenu priliku za profesionalce, studente i filmske entuzijaste u Srbiji da se iz prve ruke upoznaju sa iskustvima jednog od vodećih evropskih montažera i sa savremenim trendovima u oblasti dokumentarnog filma.

Tokom prvog festivalskog dana publika će imati priliku da pogleda osam premijernih filmova, među kojima i dokumentarni film „Zapravo, nisam želeo da ostanem dugo“ nemačkog reditelja Andreasa Grucnera, koji će tim povodom biti gost festivala. Pored njega, publici će se predstaviti i autor Zlatko Milojičić sa filmom „Bombaš“, koji je pre samo nekoliko dana imao svetsku premijeru u Portlandu, gde je ovenčan nagradom.

Tokom tri dana trajanja festivala, na programu će biti prikazana 24 kratkometražna filma iz celog sveta. Oni će se takmičiti za ukupno šest nagrada: nagrade za najbolji film u međunarodnoj i domaćoj konkurenciji, nagrade za najbolju montažu, dizajn zvuka i muziku, kao i nagradu mladog žirija.

Festival će biti zatvoren u nedelju, 24. avgusta, u 19:30 časova u Klubu Evergreen, projekcijom dugometražnog dokumentarnog filma „Crni Ljubivoje“ u režiji Predraga Velinovića.

Ulaz na sve festivalske programe je slobodan.

U Kraljevu sutra počinje XXXIII Žički duhovni sabor „Preobraženje 2025“

Objavljeno: 15.08.2025. | autor: KV Novosti -on line

Ova kulturna manifestacija je ,za preko tri decenije svoga postojanja, postala prepoznatljivi beleg Kraljeva na kulturnoj mapi Srbije jer , uporno i dosledno, afirmiše i populariše poeziju kao vid književnog stvaralaštva,ali  rad drugih poslenika u kulturi grada Kraljeva, Narodnog muzeja Kraljevo i Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani”,pre svega.

Program XXXIII Žičkog duhovnog sabora „Preobraženje 2025“

„Žički duhovni sabor „Preobraženje“ počeo je ,kao manifestacija  pokrenuta   daleke 1992 godine, od starane  grupe kraljevačkih pesnika entuzijasta, da bi vremenom uz  velika  iskušenja uzrokovana mnogim  procesima u društvu,poput recimo posledica rastakanja nekadašnje, zajedničke, države,NATO agresije na SRJ, korone…prerasla u prvorazrednu kulturnu manifestaciju ,na kojoj,već sedam godina, zahvaljujući projektu  „Versopolis” u Kraljevo dolaze i dva pesnika iz inostranstva.

Uručenje prestižne pesničke nagrade „Žička hrisovulja“, koje se tradicionalno dodeljuje na Preobraženje, 19. avgusta, u trpezariji manastira Žiča, biće i ove godine svojevrsna kruna ovogodišnje manifestacije.

Priznanje XXXIII Žičkog duhovnog sabora „Preobraženje 2025  ,u vidu unikatne zlatopečatne povelje i ikone Preobraženja Gospodnjeg,biće svečano uručeno pesnikinji Gordani Đilas za,kako je to žiri naveo u s obrazloženju svoje odluke: „ lirsku pretragu dubljih uporišta bića”.

Njenom stvarlaštvu biće posvećeni i sadržaji koje će realizovati Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani” a koji se sastoje od programa „Veče s dobitnicom”, na koje će o  stvaralaštvu Gordana Đilas govoriti Mileta Aćimović Ivkov i mr Ana Gvozdenović i Naučno-kritičkog skupa „O poeziji Gordane Đilas”.

Danas se ,u Kraljevu,održava XVI Masharat – susret kreativnih stvaralaca i ljubitelja umetnosti

Objavljeno: 02.08.2025. | autor: KV Novosti -on line

Porodični dom Branislava Brana Kovačevića  i njegove pokojne supruge, slikarke Hadži Milene Marije Magdalene Kovačević otvoriće ,danas 2.avgusta 2025.g, po šesnaesti put , svoja vrata, za sve ljubitelje umetnosti i poštovaoce lika i dela pokojne Milene .

Sa otvaranja Milenine izložbe u Ruskom domu u Sofijij 2016-te-godine

„Kada smo,pre evo već šesnaest godina, organizovali, taj prvi , susret kreativnih stvaralaca i ljubitelja umetnosti u Kraljevu u jednoj neformalnoj,opuštenoj i karnevalu primerenoj atmosferi, Milena i ja smo hteli da istaknemo upravo tu nekonvencionalnost u druženju koja karakteriše kreativce iz svih vrsta umetnosti.

A maska je, na Mileninu ideju, zato što je često bivala motiv njenih slikarskih dela, ali i proizvod njenih ruku, postala zaštitni znak ovog druženja“, kaže nam Branislav Brane Kovačević i  dodje:

„ Iako je ovo četvrto po redu drženje koje organizujem bez moje Milene, koja je svoju 33 godine dugu slikarsku karijeru gradila u Francuskoj,Nemačkoj i Srbiji tokom koje je priredila dvadesetak samostalnih i humanitarnih izložbi,još uvek mi je teško što ona fizčki nije sa nama.Snagu mi daje činjnica da je ona,duhovno ,još uvek živa među nama,posebno u ovom domu i posebno prilikom ovakvih druženja“. Nastavak prakse organizovanja Masharat-a je samo  jedan od načina kojim Brane kovačević i njegova porodica  žele  da od zaborava sačuvaju  sećanje na lik i delo  Milene Kovačević.

Milena Kovačević i Vlastimir Spasojević-Evčo na Likovnoj koloniji organizovanoj 2008.godine u domu porodice Kovačević

Milena Kovačević je rođena u Lazarevcu, odrasla  u Kraljevu i u mladosti je često pohodila Južnu Srbiju postojbinu svoga oca. Taj kraj, njegovu mistiku, trajno je urezala u sebe. Sa sedamnaest godina odlazi u Nemačku gde nastavlja školovanje, a želja za usavršavanjem vodi je u Pariz gde završava privatnu umetničku Akademiju „ABC“.

Ljubav prema slikarstvu bila je „okidač“ da se upusti u posao galeriste otvarajući sopstvenu galeriju u Nemačkoj a ambijent galerije je bio inspiracija da nastavi druženje sa svetom mode jer je u galeriji otvorila i školu modelinga.

Sreće se i druži sa Uri Gelerom, Davidom Koperfildom i drugim svetskim iluzionistima, a to joj otvara vrata mnogih evropskih aristokratskih porodica.

Za slikarstvo Milena je uvek nalazila i vremena i snage i inspiracije pa je tako za tridesetpet godina aktivnog bavljenja slikarstvom priredila dvadesetak samostalnih i humanitarnih izložbi a njena dela se nalaze u preko tridesetak zemalja na svetu.

Za svoj rad dobijala je brojna priznanja pa čak i dva državna.