U prepunoj čitaonici Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“, u petak, 17. aprila 2026. godine, obeležen je dvostruki praznik: imendan grada Kraljeva i Dan Zavičajnog društva Kraljevo. Centralni događaj večeri bilo je predstavljanje publikacije „Kraj vatrice ti pričam“ autora Radoslava Vesnića mlađeg, dela koje je mnogo više od istorijskog zapisa – to je emotivna mapa jedne od najznačajnijih srpskih porodica, čiji su koreni duboko i neraskidivo urasli u kraljevačku zemlju.

Kraljevo je grad koji neguje kulturu sećanja, ali retki su trenuci kada se u jednoj večeri oseti tolika koncentracija poštovanja prema tradiciji kao što je to bilo povodom 144. godišnjice od kada je nekadašnji Karanovac poneo svoje kraljevsko ime. U fokusu te večeri bila je figura Radoslava Vesnića mlađeg, čoveka koji u modernom dobu deluje kao renesansna pojava. Ovaj svestrani autor – pedagog koji je poneo titulu nastavnika godine, istraživač arhiva i neustrašivi moreplovac koji je na jedrilici obišao Rt Horn – nosi svoj porodični pedigre kao dragocen, ali i obavezujući teret, uspevajući da ostane autentičan uprkos senci slavnih predaka.
Seoba duga dva veka
O istorijskoj vertikali porodice Vesnić nadahnuto je govorio dr Novak Nedić. On je osvetlio genezu porodice čije poreklo seže do crnogorskih brda, odakle su se preci, preko okoline Sjenice, 1823. godine doselili u Grdicu kod Kraljeva. Taj trenutak pre tačno dva veka označio je početak sudbinske veze Vesnića i Kraljeva.

Nedić je istakao da Radoslav Vesnić mlađi, iako nije rođen u Kraljevu, svojim radom i bićem predstavlja oličenje „odsutnog Kraljevčanina“ koji nikada nije prekinuo nit sa Grdicom. Iz tog grdčkog nukleusa iznikao je i dr Milenko Vesnić, veliki srpski diplomata i „gransenjer“ evropske politike, ali i čitava plejada ličnosti koje su gradile identitet ovog kraja.
Lanac sećanja: Od prabake do unuka
Sam naslov knjige, „Kraj vatrice ti pričam“, krije u sebi najintimniju nit autorovog stvaralaštva. Vesnić mlađi je naslovom odao počast drevnom običaju usmenog predanja. Kako je tokom večeri naglašeno, to su priče koje je autor kao dečak upijao od svog dede Radoslava (nekadašnjeg direktora kraljevačke Gimnazije), a koje je deda, decenijama ranije, slušao od svoje bake. Taj neprekinuti lanac sećanja, gde se istina o precima prenosi sa kolena na koleno, pretvorio je Vesnića mlađeg u čuvara vatre koji ne dozvoljava da zaborav prekrije sudbine onih koji su bili pre nas.
Glasovi koji čuvaju zavičaj
Dragana Tipsarević je u svom govoru podsetila na značaj imendana grada, naglašavajući da Zavičajno društvo Kraljevo prepoznaje Vesnića kao figuru koja svojim delom „otplaćuje dug“ precima na najlepši način. Dramska umetnica Gorica Dinulović je svojim maestralnim kazivanjem odabranih pasaža u čitaonicu unela miris starih grdčkih domova, oživljavajući reči koje su nekada davno izgovarane upravo „kraj vatrice“.

Emotivan povratak kući: Članske karte kao pečat
Vrhunac večeri, koji je izazvao vidne emocije ne samo kod autora već i kod brojne publike koja je ispunila čitaonicu do poslednjeg mesta, bio je sam kraj promocije. Aktuelni predsednik Zavičajnog društva Kraljevo, Goran Pavlović, priredio je simboličan gest koji je zaokružio veče. On je Radoslavu Vesniću mlađem, kao i sinu njegovog brata od strica, svečano uručio članske karte Zavičajnog društva.
Ovaj čin bio je mnogo više od protokola; bio je to emotivni povratak porodice Vesnić u okrilje svog grada. Dok su se dlanovi sklapali u gromoglasnom aplauzu, postalo je jasno da se vatra o kojoj Radoslav piše nije ugasila. Ona nastavlja da tinja u srcima onih koji znaju da se budućnost gradi samo na čvrstim temeljima prošlosti. Vesnić mlađi je te večeri u Kraljevu ponovo bio kod kuće, među svojima, dokazujući da se zavičaj ne bira mestom rođenja, već snagom sećanja i dubinom pripadnosti.
Broj pregleda: 520
Tagovi: Kraj vatrice ti pričam, Narodna biblioteka Stefan Prvovenčani, Radoslav Vesnić mlađi, Zavičajno društvo Kraljevo
