Kada je pre nekoliko meseci pokrenut projekat „Zelena energija – mogućnosti i šanse“, njegov cilj nije bio samo organizovanje nekoliko događaja ili promocija obnovljivih izvora energije. Ideja je bila mnogo ambicioznija – okupiti lokalnu samoupravu, organizacije civilnog društva, privredu, stručnjake i građane oko zajedničke vizije razvoja Kraljeva.
Završni okrugli sto, održan 22. jula, pokazao je da je upravo to i ostvareno. Predstavnici javnog, civilnog i privrednog sektora ocenili su da je najveća vrednost projekta uspostavljen dijalog i partnerstvo koje treba da bude osnova budućih lokalnih politika u oblasti zelene energije.
Tokom nekoliko meseci realizacije projekta građani su imali priliku da se upoznaju sa mogućnostima korišćenja obnovljivih izvora energije kroz analizu potencijala Kraljeva, Sajam obnovljivih izvora energije, edukativnu brošuru, tribine sa srednjoškolcima, studijsku posetu i brojne medijske sadržaje. Sve aktivnosti bile su deo jedinstvene celine čiji je cilj bio da informacije, znanje i iskustva približe građanima i podstaknu ih da razmišljaju o održivijem načinu proizvodnje i potrošnje energije.

Od ideje do zajedničkog plana
Na završnom skupu nije se govorilo samo o onome što je urađeno. Mnogo više pažnje posvećeno je onome što tek predstoji.
Predstavljeni su projekti koje Grad Kraljevo priprema u oblasti energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije, ali i resursi koji do sada nisu dovoljno iskorišćeni. Među njima posebno su istaknuti geotermalna energija, biomasa iz poljoprivrede sa mogućnošću proizvodnje biogasa, kao i korišćenje otpada kao energetskog resursa.
Međutim, najvažniji zaključak okruglog stola nije bio vezan za neku pojedinačnu tehnologiju.
Učesnici su se saglasili da nijedan ozbiljan iskorak u oblasti zelene energije nije moguć ukoliko javni sektor, organizacije civilnog društva i privreda ne nastave da rade zajedno. Upravo je nastavak takvog partnerstva prepoznat kao osnovni preduslov za uspešno planiranje i sprovođenje budućih mera u oblasti obnovljivih izvora energije.
Rezultati koji ostaju i posle završetka projekta
Najveća vrednost ovakvih projekata često nije ono što se može izmeriti brojem održanih događaja ili podeljenih brošura.
Njihov pravi rezultat vidi se u promeni načina razmišljanja.
Sajam obnovljivih izvora energije pokazao je da među građanima postoji veliko interesovanje za savremena energetska rešenja, državne subvencije i tehnologije koje mogu da smanje troškove domaćinstava i privrede. Istovremeno, organizatori su još tada ukazali da ovakve manifestacije treba da postanu redovna praksa i da Kraljevo ima potencijal da se afirmiše kao regionalni centar energetske tranzicije.
Poseban doprinos projektu dale su aktivnosti sa mladima. Tribine u kraljevačkim srednjim školama pokazale su da energetska tranzicija nije tema rezervisana samo za stručnjake. Naprotiv, upravo će današnji srednjoškolci sutra donositi odluke o razvoju lokalnih zajednica, zbog čega je njihovo razumevanje obnovljivih izvora energije od posebnog značaja.
Kada se svi ovi događaji posmatraju kao celina, postaje jasno da projekat nije bio niz pojedinačnih aktivnosti, već pažljivo osmišljen proces izgradnje lokalnih kapaciteta i poverenja među različitim akterima.

Partnerstvo koje stvara novu vrednost
Iskustvo ovog projekta,koga su zajednički realizovali grad Kraljevo i Udruženje građana „Novi put“, u okviru programa „PRO – Lokalno upravljanje za ljude i prirodu“, koji sprovodi UNOPS. potvrđuje nešto što se često zanemaruje u javnosti – nijedna institucija sama nema dovoljno znanja, vremena i resursa da odgovori na sve izazove energetske tranzicije.
Lokalna samouprava raspolaže mehanizmima za donošenje politika i investicije. Organizacije civilnog društva imaju neposredan kontakt sa građanima, sposobnost da pokreću dijalog i organizuju edukaciju. Privreda donosi tehnološka rešenja i investicije, dok građani svojim izborima određuju koliko će promene biti uspešne.
Tek kada svi ovi akteri deluju zajedno, nastaje održiv model razvoja.
Zbog toga je partnerstvo između Grada Kraljeva i udruženja „Novi put“ pokazalo kako saradnja javnog i civilnog sektora može da proizvede mnogo više od pojedinačnih projektnih aktivnosti. Ono je stvorilo prostor za otvoren dijalog, povećalo transparentnost u planiranju lokalnih politika i doprinelo većem poverenju građana u procese donošenja odluka.

Investicija u budućnost
Energetska tranzicija nije proces koji se završava jednim projektom.
Naprotiv, ona tek počinje.
Ali svaki uspešan početak zahteva poverenje među partnerima, razmenu znanja i spremnost da se zajednički planira budućnost. Upravo je to najvažniji rezultat projekta „Zelena energija – mogućnosti i šanse“.
Ako se iskustva stečena tokom ovog projekta pretoče u nove zajedničke inicijative, Kraljevo neće dobiti samo više solarnih elektrana, efikasnije javne objekte ili bolje iskorišćene prirodne resurse. Dobiće zajednicu koja lakše prepoznaje razvojne prilike, brže odgovara na izazove i odgovornije planira svoju budućnost.
Zato najveći benefit ovakvih projekata nije samo promocija obnovljivih izvora energije. Njihova najveća vrednost je stvaranje trajnog partnerstva između lokalne samouprave i organizacija civilnog društva – partnerstva koje omogućava da se stručna znanja, potrebe građana i razvojni planovi povežu u zajedničke javne politike.
Jer kada institucije i građani rade zajedno, projekti se ne završavaju poslednjim događajem. Oni postaju početak dugoročnih promena koje donose čistiji vazduh, veću energetsku sigurnost, održiviji privredni razvoj i bolji kvalitet života za čitavu lokalnu zajednicu – upravo onako kako je zaključeno i na završnom okruglom stolu projekta.

















Svedoci smo da , ključni akteri na političkoj sceni Srbije , još uvek imaju , najblaže rečeno, nedefinisani odnos prema mestu i ulozi organizacija civilnog društva . Zbog kritičkog promišljanja dela civilnog sektora o pojedinim aktivnostima vladajuće većine sve češće se, u delu medija , mogu čuti neargumentovani napadi na organizacije koje prirpadaju civilnom društvu u Srbiji. Matrica tog , medijskog toplog zeca , fokusirana je na nategnuto povezivanje porekla novca međunarodnih donatora sa navodim delovanjem nekih organizacija civilnog društva u funkciji ostvarivanja interesa koji su u suprotni nacionalnim interesima Srbije. Zamene teza , „argumentum ad hominem“, kojom se izbegava polemika o iznetoj argumentaciji primenjena na deo civilnog društva dobija snažno uporište na nižim nivoima organizovanja politike i države .Višedecenijsko forsiranje političke podobnosti u odnosu na kompetetivnost prilikom zapošljavanja u državnoj upravi i javnom sektoru dodatno je snažilo aktere rigidnih shvatanja mesta i uloge civilnog sektora u političkim i društvenim procestima na lokalnom nivou organizovanja. Prošlo je ,evo skoro četri godine kada je Vlada Republike Srbije ,oslanjajući se na dokumet Saveta Evrope pod nazivom „Kodeks dobre prakse za građansko učešće u procesu odlučivanja“ usvojila, na predlog svoje Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom , Smernice za uključivanje organizacija civilnog društva u proces donošenja propisa. Dokument je zamišljen i napisan kao svojevrsna poruka vrha izvršne vlasti nižim nivoima organizovanja te vlasti ali i ministarstvima da je učešće civilnog društva u postupcima pripreme , donošenja i praćenja primene propisa svojevrsni „Condicio sine qua non“ za kreiranje i sprovođenje reformi našeg društva na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. Taj dokument je dosta precizno definisao šest principa saradnje kao i četri nivoa učešća organizacija civilnog društva u procese donošenja propisa.Svedoci smo , nažalost , da je ovaj akt Vlade , i posle bezmalo četri godine od njegovog usvajanja, nepoznanica kako za lokalne samouprave tako i za pojedina ministarstva.Tako je nedavno, na konstitutivnoj sedici Saveta za zaštitu životne sredine Gradskog veća grada Kraljeva članovima tog radnog tela , među kojima su i predstavnici civilnog društva grada Kraljeva kao tačka dnevnog reda servirano: „Upoznavanje sa Programom korišćenja sredstava budžetskog fonda za zaštitu životne sredine grada Kraljeva za 2018 godinu“. Tako su predstavnici civilnog društva grada Kraljeva koji se bave problemima zaštite životne sredine dovedeni u apsurdnu situaciju da se upoznaju , a stekao se utisak da se očekivalo i da bespogovorno aminiju , sa dokumentom koji je nastao u uskom krugu predstvnika lokalne samouprave i dela gradske uprave koji , em što potpuno zanemaruje vladine Smernice za uključivanje organizacija civilnog društva u proces donošenja propisa, em je očigledan primer neracionalnog trošenja javnih prihoda grada u svrhu kreiranja nezasluženih prihoda posrnulom lokalnom javno komunalnom preduzeću „Čistoća“. A kao svojevrsni „šlag na tortu“ predstavnicima civilnog društva u Savetu prezentovana je činjenica da je za tako sačinjen Program korišćenja sredstava budžetskog fonda za zaštitu životne sredine grada Kraljeva ,nažalost, data saglasnost Ministarstva za zaštitu životne sredine. Pažljivim čitanjem Zakona o zaštiti životne sredine uočava se da članovima (68 .i 100.) koji regulišu obaveze lokalnih samouprava i postupak dobijanja saglasnosti na njihove programe korišćenja sredstava budžetskih fondova za zaštitu životne nisu bliže definisani kriterijum za davanje saglasnosti Ministarstva za zaštitu životne sredine ali to ,svakao, nije bio razlog da se nekim podzakonskim aktom ne definišu takvi kriterijumi uz maksimalno poštovanje akta Vlade koji se , recimo to još jednom , zove Smernice za uključivanje organizacija civilnog društva u proces donošenja propisa. Ovako ostaje da sapeti i razapeti civilni sektor izabere hoće li prihvatati ulogu koju mu pokušavaju nametnuti reprezenti izvršne vlasti na nacionalnom i lokalnom nivou odlučivanja ili će , pak, odlučnije zahtevati da ta ista vlast poštuje svoje akte.