Danas je , u zaseoku „Rakija“, u selu Gledić na istoimenoj planini, u domaćinstvu Veljović-Đusić, koje proizvodi čuvenu „Rakiju iz Rakije“ odzvanjalo kampai-kampai….Tako je na njihovom maternjem jeziku , ili ti po naški, živeli uzvikivala , posle svake ispijene čašice rakije, grupa of 13 turista iz Japana.Oni, ljudi različitih profila, novinari, prevodioci, turistički radnici, gastronomi,koji su u Srbiju stigli u organizaciji Slow Food Presidium „Crvena Ranka plum rakija from Gledić“ , Slow Food convivijum Gledić i Udruženje “Crvena ranka” iz Kraljeva, nisu krili svoje oduševljenje našom rakijom.Za njih je to novootkriveni ukus, nešto potpuno drugačije od njihovog sakea. Sake je tradicionalno japansko pirinčano vino, koje datira još iz 300 godine naše ere i koji suprotno našoj rakiji ne dobija u kvalitetu sazrevanjem tj, starenjem. U Japanu je uobicajno da se posle napornog posla i stresa prouzrokovanog njime osoba opusti uz koju čašicu i to njihove kompanije, na izvestan način, i podstiču.To je, najčešće, pivo koje su u Japan doneli nemački industrijalci u Meiđi periodu-drugoj polovini XIX veka, kad se Japan modernizuje posle duge izolacije i počinje razmenu sa zapadnim svetom-evropskim drzavama i SAD .No, ako mlađi piju pivo stariji, a takva je upravo i bila grupa koja je , danas, boravila u Glediću više preferiraju sake.Tim pre i nisu krili svoje oduševljenje kvalitetom rakije od sorte šljiva „Crvena ranka“ a za grejanu , ili „šumadijski čaj“ tek! A tek kada im je serviran „šumadijski ručak“-kupus iz zemljanog lonca i prase sa ražnja, nestale su sve barijere, posebno ona jezička i do izražaja je došlo i ono slično među tako dalekim narodima a to je „ljubav“ prema dobroj kapljici i još boljem zalogaju. I da ne beše vodiča i vozača boravak japanaca u Glediću još bi trajao…Ovako moralo se put Beograda pa dalje za Slovačku, ali jedno je ,sasvim, sigurno.Odzvanjaće Gledićkim planinama kampai, kampai i neki drugi put.Potvrdili su to, danas, Japanci !
Broj pregleda: 2809
Komentari su zatvoreni.