petak, 29. mart 2024.

Hoće li naša nebriga i zanemarivanje doneti „trajnu presudu“ Spomen parku u Kraljevu?

Objavljeno: 22.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

Zna se, prema dostupnim istorijskim istraživanjima, da je  prvi godišnji pomen streljanim oktobra 1941 godine u Kraljevu organizovan 14. oktobra 1942 godine za vreme nemačke okupacije.

Mesto  bezumnog i stravičnog zločina koga su počinili pripadnici regularnih snaga nemačkog Vermahta  koji su, kako se za sada pouzdano zna, streljali  2.255 ljudi, nalazi se na čistini podno Grdičkog brda koja je,tada, bila zapadni deo kruga Fabrike vagona.

Iz vremena održavanja prvog parastosa

Od tog prvog parastosa  nad , još uvek svežim humkama, prekrivenim hiljadama krstova koje je postavljala rodbina streljanih, pa do današnjeg izgleda  nedovršenog Spomen parka započetog još daleke 1970 godine, menjala su se i imena tog mesta od Groblja u lageru, Lagerskog groblja, groblja streljanih rodoljuba, groblja žrtava fašističkog terora, groblja oktobarskih žrtava, Spomen groblja do današnjeg  naziva Groblje streljanih 1941 godine.

I dok su se tako zdušno menjala imena  mesta stradanja nevinih kraljevčana  i koncepti obeležavanja tih tragičnih  događaja, iz perioda od 14 do 20 oktobra 1941 ,malo toga se ,na žalost, zaista uradilo da se na tom lokalitetu sagrade sadržaji dostojni sećanja na svu tragiku događaja koji su se tu zbili.

Žiri koji je odlučivao po konkursu , još iz 1970 godine, i pored tada prispelih 12 radova,bio je ,u osnovi ,nezadovoljan predlozima,ali ipak je odlučeno da se realizuje projekat arhitekata iz Beograda Dragutina Kovačevića i Spasoja Paje Krunića.

Evo šta je o tome, 2002 godine, pisao istoričar iz Kraljeva Radomir Ristić koji se bavio proučavanjem istorije ovog lokaliteta : „Žiri nije bio najzadovoljniji ponudjenim, pa je konstatovao da radovi ne prevazilaze prosečne vrednosti i ne donose nove ideje i rešenja. Ipak, prihvaćen je rad Dragutina Kovačevića i Spasoja Krunića koji predlaže prolaz ispod koloseka, muzej, preoblikovanje humki, ispisivanje imena, izmeštanje partizanskog groblja, spomenik neposredno uz humke, amfiteatar i scenu, zadržavanje koloseka sa vagonima i vodeno oko kao praelement života. Izvođački projekat i realizacija razlikuju se od idejnog projekta. Preoblikovane su humke i izgrađeni amfiteatar i scena. Groblje je ostalo bez ikakvih simbola. Nisu upisana imena streljanih. Od autentičnih objekata iz vremena streljanja ostali su samo jedan kolosek i, u pozadini, Grdičko brdo. Ogradnog zida, tako upečatljivog sa fotografija koje su snimljene uoči i posle streljanja, više nema!?“

Nekadašnji zid oko stratišta

Hoćemo li,mi kraljevčani, zaista dozvoliti,osam decenija posle krvavog oktobra 1941,  da nebriga i zanemarivanje jednog takvog mesta dovedu do toga da ga budući naraštaji vide kao nešto anahrono, nepotrebno pa ,čak, i opterećujuće pitanje je na koje tražimo odgovore u tekstovima koji slede.

Šta sve treba da se čini i ko to sve treba da (od)radi  da naša nebriga i zanemarivanje   ne donesu  „trajnu presudu“ Spomen parku u Kraljevu ,takođe je pitanje je na koje tražimo odgovore.

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

Print Friendly, PDF & Email

Broj pregleda: 518

Komentari su zatvoreni.