Od početaka,avgusta 1977 godine , tada pod imenom filmske smotre pokrenute 1974 “Jugoslovenski igrani film u akciji”, pa do danas Fetival filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji je uspeo da se profiliše kao strukovno jedinstveni festival filmskog scenarija u svetskim razmerama. Redovni profesor na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu Milan Nikodijević vezan je festival ,onda kao urednik popularnog radija Vrnjačka Banja, od njegovih prvih dana. Bio je i njegov direktor sa najdužim stažom (od 1998 do 2011). Ovogodišnji, 42 po redu F estival filmskog scenarija koji počinje danas (ponedeljak 13.08.) se održava u u godini koja se obeležava i kao „Evropska godina kulturnog nasleđa“. To je bio povod da Milanu Nikodijeviću postavimo nekoliko pitanja
KVN: Da li je,po vama, i koliko ovaj jedinstveni festival doprineo ,za bezmalo pola veka svog postojanja, afirmaciji svesti o našoj , evropskoj, prošlosti i doprinosu našeg stvaralaštva u kulturi vrednostima koje jačaju naš osećaj evropskog identiteta?
MN – Činjenica da su, samo šest meseci posle prve filmske projekcije braće Limijer u Parizu, pokretne slike prikazane 6. juna 1896. u kafani „Zlatan krst“ u Beogradu na izvestan način govori o „evropskom identitetu“ srpske kinematografije. Kako je Festival filmskog scenarija nastao i tokom mnogih godina obitavao u nekadašnjoj velikoj Jugoslaviji svakako da postoji prilično impozantna lista imena koja su svojim radom i delanjem na filmu daleko preskakala granice i one velike i ove male zemlje. Od braće Manaki, preko Pavlovića, Makavejeva, Saše Petrovića, Dušana Vukotića i Emira Kusturice do Stefana Arsenijevića. Bivajući uvek ogledalom kinematografije u kojoj je egzistirao i Festival filmskog scenarija je putem svih svojih programa, od takmičarskog, preko Simpozijuma, Letnje škole filmske dramaturgije, Radionice za mlade filmske kritičare, saradnje sa drugim festivalima, pokušavao, ne zaboravljajući primarni status manifestacije posvećene domaćem filmu, da jača i neguje osećaj pripadnosti evropskoj kinematografskoj porodici.
KVN:Kakav je , trenutni, beleg ove manifestacije u našem izuzetno bogatom kulturnom nasleđu i da li je on ,FFS , posebno njegovi prateći programi poput simpozijuma, i koliko doprineli onim vrednostima koje jačaju osećaj ,našeg, evropskog identiteta?
MN: Na to pitanje ne znam odgovor ali je nesporna činjenica da je više od četrdeset Simpozijuma na različite filmske teme, na kojima su govorila najznačajnija imena sa ovih prostora, potvrda stalnog stremljenja Festivala ka proširivanju prostora delovanja i uticaja. Svakoj kinematografiji bi služilo na čast da je imala i ima mesto na kome su otvarane značajne i škakljive teme, od zabranjenih filmova i crnog talasa u SFRJ preko sličnosti i razlika u dramaturgiji bioskopskog i televizijskog filma do promena u kinematografijama zemalja u tranziciji, koje su pokretane i realizovane u trenucima kada su bile aktuelne. I kod nas i u svetu.
KVN: Šta nam možete reći o tome i da li je ,možda, vođena nekakava evidencija o broju gostiju na FFS iz inostranstva i o broju stranaca koji su bivali u publici ili je ,pak, jezička barijera, bila nepremostiva prepreka za veći broj gostiju i publike iz inostranstva?
MN: Neka od velikih imena iz sveta filma pohodila su tokom protekle četiri decenije FFS. Gost i učesnik Simpozijuma bio je Stojan Stiv Tešić, dobitnik Oskara. Vrnjce su pohodili i Alen Korno, veliko ime francuske kinematografije, Viktor Merješko iz bivšeg SSSR… Učesnik Radionice za mlade filmske kritičare bio je tri godine i Klaus Eder, predsednik Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, vrlo uticajna ličnost u svetu filma. Jako je zavoleo ovaj festival. Jedan od selektora berlinskog festivala Bernd Buder, godinama je pohodio FFS. Što se publike tiče, ne znam. Broj je svakako zanemarljiv jer stranih gostiju ima malo. Tako je uvek bilo u Vrnjcima.
KVN:Da li je FFS, obzirom da je jedinstvena smotra filmskih stvaralaca, predstavljan negde u inostranstvu? Ako jeste gde i kada?
MN: Šireći, u jednom periodu, svoje programe, Festival filmskog scenarija je uspostavio uspešnu saradnju sa Festivalom istočnoevropskog filma u Kotbusu, GOEAST festivalom u Visbadenu i Alpe adria cinema u Trstu. Od 2000. do 2011. razmenjivali smo programe i koristili mogućnost da na tim festivalima promovišemo Festival filmskog scenarija i Vrnjačku Banju. Koliko sam upoznat, ta praksa je sada prekinuta.
42 Festival filmskog scenarija će početi projekcijom filma „Koreni“, u 20 časova ,na letnjoj pozornici koja nosi ime Danila Bate Stojkovića , snimljenog po romanu Dobrice Ćosića za koji je scenario napisao Đorđe Milosavljević a režirao ga je Ivan Živković dok glavne uloge igraju Žarko Laušević i Sloboda Milosavljević. Prvi film u zvaničnoj konkurencije je „Erdelezi Rising“,scenariste Dimitrija Vojinova, u režiji Lazara Bodroža u kome igraju Stoya, Sebastian Cavazza, Maruša Majer a njegova projekcija je zakazana za 22 časa.





U Herceg Novom je ,u galeriji „Josip Bepo Benković“,krajem nedelje, organizovana izložba „Stefan Prvovenčani u književnosti i istoriografiji“ autora Danke Spasojević i Ivana Hrenka. Izložbu je otvorio istoričar dr Miloš Ković , docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu istakavši da je Stefan Prvovenčani prikazan kao „državnik, kao pisac, kao zadužbinar, kao porodičan čovek“ i da autori ove izložbe praktično ništa nisu zaboravili što je vezano za prvog srpskog krunisanog kralja. Željko Komnenović, predsednik UO Matice Boke, je ,govoreći o razlozima koji su ih motivisali da otvaranje izložbe bude organizovano u Herceg Novom, podsetio „da su pod uticajem bečko-berlinske škole iz istorije potisnuta sjećanja na dva vijeka Nemanjićke uprave Bokom. Godine 1185. Stefan Nemanja uspostavlja Kotor kao svoj carski grad, 1219. godine Sveti Sava na Miholjskoj Prevlaci osniva Zetsku episkopiju, koja je korijen današnje Mitropolije crnogorsko primorske i temelj današnje države Crne Gore“.Deo programa je bio posvećen prezentaciji bogate izdavačke delatnosti NB ,,Stefan Prvovenčani“ iz Kraljeva o čemu su govorili urednica Ana Gvozdenović i glavni i odgovorni urednik Dejan Aleksić. Oni su predstavili pesničke edicije rezervisane za domaću i prevedenu poeziju, kao i biblioteke koje donose naslove iz oblasti književne teorije, kritike i esejistike. Naročit osvrt učinjen je predstavljanjem knjiga „Sabrana dela Stefana Prvovenčanog“, objavljene u saradnji sa Srpskom književnom zadrugom i „Stefan Prvovenčani pesnički odlomci“, u izboru Vaska Pope, a u priređivačkoj koncepciji profesora Đorđa Trifunovića. Imajući u vidu zajedničke interese na području bibliotečke i informacione delatnosti, a u želji da unaprede zajedničku saradnju i da doprinesu razvoju kulturnih veza, Nevenka Mitrović, direktorka Javne ustanove Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi i Miša Milosavljević, direktor Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“ Kraljevo su, 8. juna, u Herceg Novom, potpisali su Protokol o saradnji. Protokol predviđa razmenu iskustva, znanja i stručnjaka; saradnju u regionalnim, evropskim i međunarodnim projektima; saradnju na zajedničkim programima i projektima kao što su izložbe, radionice i programi za decu, publikacije, seminari, prezentacije, književni programi, digitalizacija i slično.
Sadržajnom programu su prisustvovali konzul Srbije Zoran Dojčinović, predsednica SO Kotor, Dragica Perović, sekretarka za kulturu i obrazovanje Ana Zambelić Pištalo, arhejerejski namesnik hercegnovski Radomir Nikčević, beogradski pisac Vlada Arsić, kao i mnogobrojna hercegnovska publika.

Predhodna dva dana , na Cetinju, u Svečanoj sali Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“, je održana prva Međunarodna Konferencija bibliotekara, arhivista i muzeologa pod nazivom.“Libraries, Archives and Museums Conference (LAM), Montenegro, 2018″.
Na ovom regionalnom ,međunarodnom skupu svoje radove su izložila 33 učesnika. Među njima su bili i predstavnici kulturnih ustanova iz Kraljeva, magistar Ana Gvozdenović, iz Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“ i Mirjana Savić, viši kustos istorije iz Narodnog muzeja Kraljeva.One su na prvoj sesiji odmap posle svečanog otvaranja prezentovale svoj rad pod nazivom „Žički duhovni sabor Preobraženje- Mesto gde je baština živa i gde se čuva“. Bila je to jedinstvena prilika da se istaknutim kulturnim radnicima iz zemalja regiona predstavi ova značajna kulturna manifestacija koju ,već treću deceniju zaredom, organizuju Književni klub „Kraljevo“, Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani” Kraljevo i Narodni muzej Kraljevo.To je kulturno-naučna manifestacija koja neguje, izučava i afirmiše autentične vrednosti srpske kulture.Manastir Žiča i 19.avgust , dan kada Srpska Pravoslavna Crkva slavi Preobraženje gospodnje odabrani su simbolično kako bi se izrazila suština manifestacije a to je spoj tradicije, temelja srpske duhovnosti i državnosti otelotvorene u Manastiru Žiči, i savremene vrednosti srpske kulture izražene kroz aktuelno pesničko stvaralaštvo. Pored afirnacije savremenog pesničkog stvaralaštva u sklopu manifestacije organizuje se i niz drugih muzičkih i likovnih sadržaji a sve to čini da Kraljevo, sredinom avgusta postane kulturna prestonica Srbije.Organizatori ne zaboravljaju ni struku te se trude da ugoste eminentne stručnjake iz različitih humanističkih oblasti.
Tako je, osim književno naučnih skupova o poeziji laureata, pod okriljem manifestacije priređeno pet značajnih multidiscciplinarnih naučnih skupova: „Staro nasleđe u savremenoj srpskoj poeziji” (1993), „Kulturno nasleđe i njegova zaštita” (1994), „Žiča – umetnost istorija” (1995), „Rudo Polje – Karanovac – Kraljevo: od prvih pomena do Prvog svetskog rata” (1997), „Kraljevo–Rankovićevo–Kraljevo” (2016).Ovakav koncept Žičkog duhovnog sabora pokazuju kako se tradicionalno i moderno mogu, na najbolji način,ujediniti u interesu negovanja poezije i kulturne baštine.
Sinoć je , u Narodnoj biblioteci „Stefan Prvovenčani“ u Kraljevu predstavljena knjiga „Konstantinović. Hronika“ autora Radivoja Cvetićanina. Na promociji su , pored autora , učestvovali , prof. dr Aleksandar Jerkov vanredni profesor na katedri za srpsku književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu i Vladimir Marović ,profesor filozofije u kraljevačkoj Gimnaziji. Razumljivo ,najviše pažnje na promocijiji Cvetićaninove knjige je posvećeno Konstantinovićevoj „Filosofiji palanke“, delu koje je , prvi put, objavljeno u ediciji Trećeg programa Radio Beograda. Od 1969. do 2008. godine, knjiga je imala sedam izdanja u Beogradu i jedno u Sarajevu. I danas ,pet decenija kasnije, ova knjiga ima buran život izazivajući oštre i ,naizgled, nepomirljive razlike u njenom tumačenju. Baveći se istorijom ovog dela Radivoje Cvetićanin je izabravši za njen naslov pojam Hronika ,obezbedio kako je to jednom primetila Latinka Perović „dovoljno širok okvir za istoriju dela, pa i za druge žanrove: prvi korak u biografiju“. I uvodničari na sinoćnjem , kraljevačkom, predstavljanju knjige „Konstantinović.Hronika“ su pohvalili pažnje vredan trud autora da , na jednom mestu, prikupi gotovo sve relevantne činjenice vezane kako za nastanak dela Radomira Konstantinovića tako i za njega kao autora ali i za bezmalo, petodecenijski život „Filozofije palanke“.Tako je Vladimir Marović ,imeđu ostalog rekao i : „Postojati znači biti otrgnut od zaborava, a zaborav , kako Konstatntinović piše u svojim dnevničkim zabeleškama ,jeste mentalno ubistvo koje je, po nekad , možda, i strašnije od fizičkog ubistva. Zaborav je rasterećenje od neželjenog. Knjiga gospodina Cvetićanina „Konstantinović. Hronika“ jeste , dokaz ne toliko poželjnosti , koliko potrebe postojanja Radomira Konstatinovića.“ Prof. dr Aleksandar Jerkov je govoreći o značaju Cvetićaninove knjige rekao ,između ostalog i : „Kad bih mogao da zamislim raj proučavanja srpske književnosti i kulture,onda bi on izgleda tako da svaki srpski pisac ,svaki mislilac dobije jedno ovako delo posvećeno njemu.To bi bilo fantstično.“ Obrativši se , na kraju promocije publici u kraljevačkoj biblioteci „Stefan Prvovenčani“,Radivoje Cvetićanin se zahvalio uvodničarima na biranim rečima o njegovom delu i dodao kako ga i ova promocija u Kraljevu uverava da je njegov petogodišnji trud na pisanju knjige biblioteci „Konstantinović.Hronika“ imao punog smisla jer je duh planake , fundiran na ksenofobiji , zatvorenosti i ograničenjima ,postao globalna pojava. On je dodao kao će ,već krajem ove nedelje biti u prilici da o životu i delu Radomira Konstantinovića govori na američkom univerzitetu Stanford koji slovi za jedan od najprestižnijih u svetu , što ga ohrabruje sa stanovišta činjenice da su problemi koji nastaju kao ishod palanačkog mentaliteta, anticiprirani Konstantinovićevim delom, u fokusu pažnje mislilaca širom sveta.A to samo potvrđuje značaj Konstantinovića kao mislioca XX veka i nagoveštava novi život njegovog dela i van ovih prostora što će se ,uskoro, završetkom prevoda „Filozofije palanke“ na engleski.


