četvrtak, 25. april 2024.

Posts Tagged ‘raščani’

Како сарадњом и умрежавањем оснажити Рашку ?

Objavljeno: 13.01.2018. | autor: KV Novosti -on line

Већ смо, кроз пример манифестације „Рашке духовне свечаности“, истакли чињеницу да су се , знаменити рашчани , културни посленици , својевремено организовали око пројекта „Рашке духовне свечаности“, партициприрајући у њему све до стварања климе у Рашки и кадрова из саме Рашке који гарантују њено очување.Тада смо се  запитали  зашто нешто слично није могуће и у другим областима ? Констатовали смо и  се да се могући одговор на ово питање крије у потреби установљавања праксе институционалне комуникације са појединцима ,  привредницима и начницима а ,који су пореклом из Рашке и околине. Тим пре јер би развој информатичких технологија и модела умрежавања и комуницирања које оне пружају  знатно олакшале посао комунинације. Ова наша инцијатива , рекли би смо ,  наишла је на разумевање и подршку , пре свега, Центра за културу „Градац“. Природом свог посла , кроз свакодневну комникацију у функцији припрема бројних манифестација које ова установа ,са успехом, организује менаџмент установе је уочио да се , људи пореклом из Рашке и околине, њима често обраћају у  трагањима за својим коренима. Ово је посебно дошло до изражаја кроз активности покренуте приликом установљавања и опремања спомен собе у знак обележавања стогодишњице боравка и рада  ратне Владе краљевине Србије у Рашки 1915 године. Већ наговештај могућности да ово може , и треба , да прерасте у сталну поставку будућег музеја Рашке изазвао је , и на основу релативно малог броја медијских објава, велико интересовање људи чији су корени са ових простора било да сазнају нешто више о крају одакле су потекли било да добију релевантније информације о својим предцима. Кроз те контакте дошло се, на условно речено обе стране, до спознаје да би Рашка требало да , у оквиру и под покровитељством локалне самоуправе, организује институционално ,планско и континуирано прикупљање података о људима пореклом из Рашке и околине. Стварањем добре ,креативне базе података ,а што је , како смо већ констатовали, итекако могуће захваљујући савременим информатичким технологијама и алатима, Рашка би само потврдила оно што руководство локалне самоуправе ,често, и с правом , истиче а то јесте чињеница да су људи основни капитал и снага Рашке.Та снага би свакао била још већа промишљеним и континуираним укључивањем  људи порекла из ових крајева у разне , а пре свега привредне активности. А само јачи економски развој јесте услов свих услова у борби са негативним демографским трендовима који ,Рашку , карактеришу , као нажалост и читаву Србију , деценије уназад . Како смо у , разговору са запосленима у Центру за културу „Градац“ сазнали намера им је да , ова своја размишљања, провере и кроз директну и непосредну комуникацију са рашчанима који живе ван Рашке па стога не чуди што планирају да њихова „прва станица“ буде Краљево у коме већ близу деценије са успехом ради удружење „Стара Павлица“ које окупља људе пореком из Рашке а којих је , према неким проценама , у Краљеву и околини малте не исто као у Рашки данас. Верујемо , знајући њихове потенцијале, да ће ,ускоро,  нова активност Центра за културу „Градац“ из Рашке бити и континуирана ,институционализована и садржајна сарадња са рашчанима у расејању  и то на обострано задовољство а свакако и на корист Рашке коју они ,увек , носе у срцу , једином месту где се Рашка не може никада изгубити.

 

Овај текст је један од садржаја медијског пројекта „У срцу је увек Рашка-II  део“ кога спроводе „КВ Новости-он лине“ а кога је подржала општина Рашка.Ставови изнети у тексту су искључива одговорност „КВ Новости-он лине“ и ни на који начин непредстављају ставове и мишљења општине Рашка

 

Mi ovde i oni tamo zajedno za našu Rašku !

Objavljeno: 30.07.2017. | autor: KV Novosti -on line

Boris Čolović-Boćo , jedan od osnivača UG „Stara Pavlica“

Boris Čolović ,u Kraljevu poznatiji kao Boćo, vlasnik  istoimenog preduzeća koje se bavi poslovima klimatizacije, ventilacije i grejanja , je jedan od inicijatora osnivanja  udruženja „Stara Pavlica“ koje ,od februara 2011 godine, okuplja sve zainteresovane raščane koji žive u Kraljevu i kraljevčane poreklom iz Raške. Njegov pokojni otac Milan se u Kraljevo, u kome je ostvario karijeru uspešnog rukovodioca u privredi,  najpre kao jedan od rukovodilaca u nekadašnjem „Elektronu“ a potom i kao direktor uspešne mlekare koja je poslovala  u sastavu beogradskog PKB-a,  doselio iz Raške  još 1961 godine. Iako rođen u Kraljevu Boris je odmalena ,zahvaljujući svom ocu, vezan i za Rašku pa je tako , sa oduševljenjem i entuzijazmom prihvatio ideju svoj prijatelja Slaviše Stančića da probaju da okupe raščane u Kraljevu. I sada aktivanu u udruženju kaže nam da su te aktivnosti nešto najleše što on sebi može,kao čovek, priuštiti ali i priznaje da nema više tog početnog entuzijazma koji ga je krasio na početku rada udruženja „Stara Pavlica“. Kaže nam da mu smeta ,pomalo, indolentan odnos rukovodstva  Raške na koji je , kao član uprave udruženja, nailazio u predhodnom periodu a koji se tiče njihove zainteresovanosti da uspostave stalne oblike komunikacije sa  udruženjem u Kraljevu koje , po njemu , ima velike potencijale za pomoć i podršku zavičaju njihovih očeva kada su privredne aktivnosti u pitanju.On lično je spreman da u okviru svoji stučnih kompetencija bude predlagač nekih privrednih, razvojnih,aktivnosti baziranih na prirodnim resursima kojima raspolažu pojedini delovi tertorije opštine Raška ali ,naglašava, koristeći poznatu sentencu „za tango je uvek potrebno dvoje“ da očekuje proaktivniji stav od onih koj ,danas, rukovode lokalnom saoupravom. Posebno jer se , kako kaže , radi o mladim ljudima koji pokazuju spremnost i entuzijazam da rade  na dobrobit raškog kraja. Boćo je , po sopstvenom kazivanju , najmanje jednom mesečno u poseti zavičaju svog oca a u samom gradu  Raška  je nešto ređe , dva-tri puta godišnje , tako da se o aktuelnostima informiše kroz kontakte sa rodbinom i prijateljima koje tada sreće. Zato se i on pridružuje mišljenju svog prijatelja Slaviše da bi trebalo što pre uspostviti stalne modele komunikacije između opštine Raška i raščana u Kraljevu , ali i u drugim gradovima gde ih ima i gde su se organizovali na principima ljubavi  prema mestu porekla svojih predaka, ali i na principima spremnosti da ,u skladu sa svojim mogućnostima, doprinose boljitku raščanskog kraja. „Mi ovde  a oni tamo treba zameniti sa mi ovde i oni tamo zajedno za našu Rašku“  reče nam na kraju ovaj istinski zabljubljenik u zavičaj svoga oca.

 

Iz  „Havane“  do Raške !

Objavljeno: 30.07.2017. | autor: KV Novosti -on line

 

Slaviša Stančić,inicijator i osnivač UG „Stara Pavlica“

Sigurno je , nećemo pogrešiti , ako kažemo da je idejni tvorac okupljanja raščana u Kraljevu poznati  kraljevački privrednik Slaviša Stančić. Prilikom jednog od redovnih druženja u  njegovom kafeu „Havana“ sa svojim prijateljima Borisom Čolovićem – Boćom i  Brankom Stojanovićem , došli su , kroz razgovor , do teme o poreklu svojih porodica , o svojim korenima. Ustanovili su , tom prilikom , da su , sva trojica  iako rođeni u Kraljevu, poreklom iz Raške. Iako su se predhodno godinama družili  shvatili su da imaju još nešto zajedničko a to su njihovi koreni. Taj razgovor o svojim korenima nastavili su nabrajanjem koga svako od njih pojedinačno zna  u Kraljevu a da je poreklom iz Raške kao što su oni..I već to njihovo  prvo „brojanje raščana u Kraljevu“ je i njih iznenadilo pa su ,tada, u šali , zaključili kako je bar polovina kraljevčana  ustvari iz Raške. Bilo je to , kaže nam Slaviša , sasvim dovoljno da on odmah predloži da probaju da  pozovu neke od tih koje su , kroz razgovor, spomenuli ,da se okupe tu, u „Havani“, i da vide postoji li želja i volja da se organizuje neko njihovo redovnao sastajanje. Od tog njihovog razgovora na temu porekla porodica prošlo je malo vremena i uskoro je , februara te  2011 godine  na njihovu inicijativu i uz njihovo veliko lično  angažovanje osnovano udruženje „Stara Pavlica“ koje  , na dobrovoljnoj bazi, okuplja sve zainteresovane kraljevčane poreklom iz Raške koji su motivisani da , družeći se , saznaju više o svojim porodičnim korenima i , pre svega , o Raški kao kraju iz koga potiču oni i njihove porodice. Bilo je , kaže nam u razgovoru Slaviša Stančić , i onih koje su kontaktirali  a koji ,nažalost, iako svesni svog porekla  nisu imali previše želje da se , kroz druženje  , više upoznaju sa Raškom ali , dodaje Slaviša takvih kontaktiranih je malo u odnosu na one koji su želeli da i na taj način više i bolje upoznaju Rašku kao  zavičaj njihovih roditelja ili njih samih. Šta više , dodaje on,  kad god smo imali neku aktivnost a koju smo , putem medija , i na druge načine , učinili vidljivom kao povratnu reakciju imali smo svi mi , članovi udruženja „Stara Pavlica“ pozive i izraženu želju drugih da nam se pridruže. Tako ovo udruženje i omasovljava svoje redove iz godine u godinu. Teška ekonomska situacija koja, inače,  vlada u Kraljevu utiče , realno, i  na ovakve aktivnosti,  jer mnogi , ophrvani borbom za egzistenciju,  ne nalaze dovoljno slobodnog vremena da se , u kontinuitetu, bave aktivnostima udruženja ali su zato vrlo  raspoloženi da se odazovu na svaki dobro osmišljen i isplanirani događaj. Prilika je to da se , za  trenutak , odvoje od svakodnevnce , da se vide sa svojim sugrađanima koje ,inače, ređe viđaju i , naravno, prilika da se još više upoznaju sa svojim zavičajem. Baš zato Slaviša smatra da je ovo udruženje pravi most između Raške i kraljevčana poreklom iz Raške koji , nažalost, nije dovoljno iskorišćen. „Na rukovodstvu opštine Raška je da naše postojanje prihvate  kao jedinstvenu priliku da  mogu , ako su zainteresovani i imaju potrebu ,    da  na  organizovan i efikasan  način ,  ostvare komunikaciju sa  kraljevčanima poreklom iz Raške. Mi smo spremni i raspoloženi za takve susrete jer smatramo da je to dobra prilika da se na adekvatan način informišemo o aktuelnostima iz kraja iz koga potičemo. Kao privrednik sa višedecenijskim iskustvom znam da je prava i pravovremena informacija presudna za donošenje poslovnih odluka. Možda ti susreti i ta razmena informacija budu inspiracija i „okidač“ nekom od nas da započnemo i sa nekim privrednim aktivnostima u Raški. Eto još jednog razloga zbog koga  vredi pokušati i sa naše strane i sa strane rukovodstva oštine Raška da do tog susreta i razmene informacija i dođe“.

 

 

 

Kraljevo- Prva , i najčešća , stanica Raščana na putu u novi život

Objavljeno: 05.06.2017. | autor: KV Novosti -on line

Milorad Mišo Ostarćanin

Na ovim prostorima ,vekovi za nama , obeleženi su , pored ostalog , i neprekidnim migracionim kretanjima. Njih je uočio,izučavao  i opisivao  još  Jovan Cvijić , naš  poznati  geograf i utemeljivač  Cvijićeve antropogeografske škole- multidisciplinarnog pristupa  proučavanju migracionih kretanja stanovništva. On je , u nauku, kao pojam  uveo metanastazička kretanja i metanastazičke struje objašnjavajući vekovne pravce kretanja stanovništva iz dinarskih i centralnih balkanskih oblasti i  ka Srbiji. I brojni drugi autori , posle Cvijića , koji su se bavili proučavanjem migracionih kretanja stanovništva  na teritoriji današnje  lokalne administrativne jedinice  Raška su konstatovali da se ovaj predeo , kao deo geografske oblasti Ibar, nalazi na pravcu jedne od glavnih struja tih metanastazičkih kretanja. Ono što , takođe,  proučavaoci migracionih kretanja stanovništva ističu kao jednu od zajedničkih karakteristika-motiva za ta mehanička kretanja stanovništva, jeste uzročno-posledična veza između ekonomskog , privrednog , razvoja i tih kretanja . Ova zakonomernost, bez sumnje, važi i za žitelje opštine Raška. Jer svaka analiza rezultata popisa i njihovo upoređivanje u dužem vremenskom periodu jasno ističe tu zakonomernost. Tako se , i primarno uzrokovano  nivom ekonomskog razvoja jedne teritorije-oblasti  i unutar njega promenama dominatne privredne delatnosti,uočavaju pravilnosti migracionih kretanja . Ta kretanja se odvijaju ,istovremeno, na pravcu selo –grad ali i ka drugim ,razvijenijim gradovima. 1995 godine , u posthumno,  objavljenoj studiji Radoslava D.Pavlovića „Stanovništvo i naselja opštine Raška u funkciji privrednog razvoja“  se  navodi da se , na teritoriju opštine Raška u periodu 1941-1981 doselilo 4.449 stanovnika pretežno iz Novog Pazara i sa Kosova i Metohije dok se istovremeno sa ove teritorije iselilo 2.443 domaćinstva, najviše u Zapadno Pomoravlje i Šumadiju sa Beogradom. Potvrdu ovih podataka možemo uočiti i u publikaciji iz 2011 godine  „Uporedni pregled broja stanovnika prema rezultatima popisa u periodu 1948-2011godina “ Republičkog zavoda za statistiku. Tu su ovi procesi zaista jasno uočljivi pa je tako, recimo, grad Raška učetvorostručio stanovništvo sa 1513  na 6590 a Supnje čak  i više nego udesetostručilo sa 301 -1948 godine na  4050-2011 godine, dok se  broj stanovnika opštine Raška  smanjio sa 29856-1961 godine na 24678-2011 godine. Evo kako to , na primeru jedne porodice- porodice Ostraćanin iz Pavlice , izgleda a što nam je ispričao  Milorad-Mišo Ostraćanin ,predsednik udruženja „Stara Pavlica“ u  Kraljevu :

„Seobe članova naše familije je započela kada se Pavle zaposlio 1937. godine na železnici u Ušću. Sa sobom je u Ušće poveo i Momirku. Tu su proveli ratne godine, a zatim su se preselili u Kraljevo. Oni su bili i prvi stanovnici Kraljeva iz naše familije. Posle Pavla je Velimir 1946. godine, po osnovu kolonizacije, otišao sa porodicom u Banatski Karlovac. Stojan je dobio posao u Beogradu 1947. godine i odveo suprugu. Sledeće iseljenje iz Pavlice je imao Milomir 1949. prešavši da stanuje u Rašku, da ne bi svakodnevno pešačio na posao. Seriju odlazaka u Kraljevo započeo je Dušan 1948. godine, a nastavili Branislav (1952), Tomislav (1957), Gojko (1957), Borisav (1960), Bogoljub (1965) i Živojin (1967). Milorad je ovu seriju zaključio 1977, kada se posle rada u Smederevu nastanio u Kraljevu. Obnovio ju je Vladimir Stanišin, koji je posle završetka fakulteta ( 2005 ) počeo da radi i živi u Kraljevu. Marko je posle okončanja školovanja obnovio Bogoljubovu kuću i nastanio se u njoj. Miodrag je posle studija nastavio da živi i radi u Beogradu ( 1959). U Beogradu su još Andrija (1959) i Radojko (1964). Milisav se odlučio da živi u Biljanovcu, gde se preselio 1958 godine. Aranđel nastanio u Raški (1973), a Milun u Vrbi (1973). Momčilo od 1977. da živi u Raški“.

Iza  brojeva i imena iznetih kroz primer porodice Ostraćanih su lične, pojedinačne sudbine, dileme , strahovi , nade…sva ona osećanja koja se  ,neminovno, javljaju kod pojedinca rešenog na tako krupan korak kakav je promena životne sredine  pa se , kasnije, kada se srede i ukorene u novoj sredini te emocije , kroz sećanja , prenose  na potomke sa željom da i oni izgrade pozitivne emocije za zavičaj  njihovih predaka. Zato ogromna većina kraljevčana poreklom iz Raške ,a procenjuje se da ih je u gradu na Ibru između 15 i 20 hiljada ,  s ponosom iznosi činjenice o svom poreklu ističući tu privrženost  korenima svog porekla ali i spremnost da , u granicam svojih mogućnosti , doprinesu i boljitku Raške. I njihovo udruženje ali  lokalna samouprava Raške (i Kraljeva,naravno) trebaju da nađu načina da se te  njihove, želje i opredmete kroz razne vidove saradnje.