četvrtak, 28. mart 2024.

Bez jasnog stava grada Kraljeva prema potencijalima prirodnih bogatstava u javnoj svojini ?

Javno dobro, a korist...?

Objavljeno: 12.06.2016. | autor: KV Novosti -on line

 

Kod koga su "ključevi" ove kasice?

Kod koga su „ključevi“ ove kasice?

Ako je suditi prema ustanovljenom sistemu naknada koje se, kao neporeski prihodi, ubiraju po osnovu korišćenja prirodnih dobara u javnoj svojini, Srbija je visokocentralizovana zemlja. Kriterijumom obavljanja najvećeg dela upravnih poslova u svim fazama odnosa društva prema pitanjima korišćenja prirodnih dobara to se, dodatno, potvrđuje .U takvim uslovima, uloga jedinica lokalne samouprave, pa dakle i grada Kraljeva je, u svim fazama odnosa prema prirodnim bogatstvima u javnoj svojini,  ograničena. Najbolje se to vidi u činjenici da naš, gradski, budžet ima izrazito male prihode po osnovu korišćenja prirodnih bogatstava (nešto više od 5 miliona dinara po osnovu naknade od eksploatacije šuma u 2015. godini). To, neminovno, za posledicu ima i neadekvatan odnos grada Kraljeva prema prirodnim bogatstvima, jer ih politički i menadžment uprave grada, ne doživljava kao bitan faktor održivog razvoja. Tačnije, percipiraju njihov značaj u dokumentima strateškog planiranja grada Kraljeva poput Strategije razvoja ili Prostornog plana, ali bez nedovoljnog upuštanja u istraživanje svih mogućnosti pretvaranja potencijala prirodnih bogatstava na sopstvenoj teritoriji u razvojne resurse. Posebno u mogućnost da prirodna bogatstva u javnoj svojini u većem obimu učestvuju u jačanju javnih prihoda grada. Jednostavno rečeno, floskula „državna imovina – državna briga“ postaje zaklon za neaktivni odnos prema potencijalima prirodnog bogatstva u javnoj svojini. Ovakav odnos je, dobrim delom, i refleksija odnosa prema prirodnim bogatstvima kao elementima životne sredine za koju bi trebalo da vlada veće interesovanje. Razmotrimo to na primerima iz SWOT analize u Prostornom planu razvoja grada Kraljeva. U delu gde se govori o prirodnim resursima kao potencijalima za razvoj, između ostalog se kaže: „Značajne površine zemljišta na kome je moguća intezivna poljoprivredna proizvodnja povrtarskih kultura uz razvoj savremenihsistema za navodnjavanje; Značajne površine zemljišta pogodnog za proizvodnju stočne hrane i razvoj stočarstva; Kvalitetno zemljište i agroekološki uslovi koji omogućavaju profitabilnu proizvodnju proizvoda za kojima raste tražnja na tržištu (voće, proizvodi u organskom postupku, stočni proizvodi); Značajni šumski resursi; Značajan hidroenergetski potencijal; Značajni vodni resursi; Značajni vodni resursi termomineralnih izvora; Površinski tokovi pogodni za ribolov i izgradnju pastrmskih ribnjaka, kao i za prateće turističke aktivnosti; Rezerve mermera koji predstavlja dobar dekorativni građevinski materijal; Rezerve magnezita i građevinskog kamena, koji predstavlja dobar građevinski materijal; Dobri uslovi za razvoj lova i ribolova“. Jasno je da, bez preciznih podataka, i merljivih veličina teško može da se definiše jasan cilj, aktivnosti na njegovoj realizaciji  i uloga lokalne samopurave, grada Kraljeva, u tome. U ovom slučaju, taj jasan cilj trebalo bi da bude, sa stanovišta grada Kraljeva, konkretan spisak aktivnosti na kreiranju normativnog, organizacionog, kadrovskog i finansijskog ambijenta koji bi potencijalnim investitorima skrenuo pažnju na prirodna bogatstva u javnoj svojini koja bi mogla da se efiksano stave u funkciju privrednih aktivnosti koje bi, u skladu sa principima održivog razvoja, zadovoljavale i privatni i javni interes. Da se tako postupalo ne bi nam se desilo da grad Kraljevo učestvuje, delom, u skladu sa postojećom zakonskom regulativom, u kreiranju ambijenta za izgradnju mini hidroelektrana na svojoj teritoriji, od kojih su neke već priključene na distributivnu mrežu, a da u svom budžetu nema ni dinara prihoda po osnovu dela naknada na koje ima pravo, po osnovu korišćenja vodnih dobara. U praksi, uprošćeno rečeno, grad je imao troškove oko planskih aktivnosti (izmene u Prostornom planu), normativnih aktivnosti (sednice komisija, gradskog veća, Skupštine grada), a od ishoda tih aktivnosti (kreiran ambijent za gradnju mini hidro elektrana), još uvek, nema ,direktne,  koristi. To, svakako, nije u skladu sa dobrom poslovnom praksom koja u osnovi ima princip da sve strane u jednom poslu treba, delom ili u celini, da zadovolje svoje interese.

Print Friendly, PDF & Email

Broj pregleda: 3183

Komentari su zatvoreni.